Andrijana Kos-Lajtman (Čakovec, 1978.) izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositeljica različitih kolegija iz hrvatske i svjetske književnosti. Znanstvenim je interesima najviše usmjerena suvremenoj književnosti. Objavila je pedesetak znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama te dvije znanstvene knjige: Autobiografski diskurs djetinjstva (Naklada Ljevak, 2011.) i Poetika oblika – suvremene konceptualne i hipertekstualne proze (Naklada Ljevak, 2016.). Autorica je pjesničkih zbirki Jutarnji laureat (Insula, 2008.), Lunule (Disput, 2012., nagrada „Dobriša Cesarić”) i Teleidoskop (HDP, 2018., finale nagrade „Ivan Goran Kovačić”) te Stepenice za Stojanku K (V.B.Z., Zagreb 2019.).
Poezija Andrijane Kos-Lajtman je vilinska, vrlo eterična, osanjana, isprepletena snagom jezične misli koja čitatelja uranja u začudne igrive slike. Svaka je njezina zbirka zasebna poetička cjelina koja funkcionira unutar sebe same. Usudila bih se reći da je upravo ta svaka cjelina tetovirana prepoznatljivim andrijanskim poetičkim postupcima koji su obilježeni jezičnim ludizmom ostavljajući duboke tragove u slovolikom stihovlju koje odiše dubokim proživljavanjem čudnovate stvarnosti.
„ Knjige nas ne uče ničemu
one tek pomažu da krošnja
koja naraste u priči
zamiriše u nosnicama zemlje“ govori Andrijana, a pogledajte kako izgleda pjesma koja nikne iz nje same i upje se u papir, a papir zamiriše, ulazi nam duboko u nosnice i svi mi zajedno dišemo.
CAMERA OBSCURA
Kada luk prerežeš napola
i položiš bočno
nalik je na dojku.
Mnogo sitnih žilica
i mnogo ranjivosti.
Kada s obližnjeg brda
usijane kugle padaju na grad
rupe u asfaltu nalik su na ruže.
Grad je ružičnjak
u ratu.
Istina je da se može nositi
i noževe i križeve.
Ali je istina i ono što kažu Jasmina
i Albert
da se može pucati
i ne pucati.
Knjige nas ne uče ničemu
one tek pomažu da krošnja
koja naraste u priči
zamiriše u nosnicama zemlje.
Da groblja dišu
kao sve moderne galerije
i proljetna mjesta.
U dnu objektiva
jedna žena ispija arsen,
brnistra cvate.
Aida Bagić ( Zagreb,1965.) Diplomirala je opću lingvistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala političke znanosti na Sveučilištu Massachusetts, u Amherstu, SAD. Sudjelovala je u osnivanju feminističkih i mirovnih organizacija, radi kao istraživačica i konzultantica. Objavila je zbirku pjesama „Ako se zovem Sylvia“ (Aora, Zagreb, 2007), kratkih proza „Znam li ja gdje živim“ (Zoro, 2002.), zbirku pjesama „Tijela su laka meta” (Mala zvona, 2014.) Pojedine pjesme su joj prevedene na njemački (Relations, Literarisches magazin 1-2/2009.), engleski, poljski i slovenski (Pobocza, 1 (31)/2008.), a nekoliko je uvršteno u Antologiju jutra poezije (Zagreb, 2010.). Rukopis „Nizvodno, rijekama“ u 20+1 bila je najbolja priča za ljeto 2014. (Brod knjižara, 2014.)
Aidinu sam poeziju doživjela vrlo gradivno, kao svojevrsu čvrstu jezičnu konstrukciju poduprtu riječnim serklažima koji ojačavaju duboko prožetu nosivu misao. Dosjetljive lingvističke premosnice prelaze preko životnih kanala u kojima plivaju pokretljive mete.
Poezija Aide Bagić je iznimno asocijativna i vrlo bi se lako dala uprizoriti. Čitatelj ponekad ima osjećaj da komunicira s pjesnikinjom koja ga potiče i aktivira želeći da zajedno dođu do promijene, da spase život, da zajedno probude ljudskost, da potaknu nadu i spriječe nadolazeće zlo.
I na kraju uvijek ostaje i opstaje ljubav
LJUBAVNA
vičeš u sunce: budi mi
i ja opet slikam
to samoniklo jestivo bilje
i nehoteći gnijezdim se
na mjesečevim tvojim usnama
(Anka Žagar, Tko je prvi zaboravio Ameriku)
gledaj u vodi, zrnca soli neka ti izbruse zjenice
budi budna, dok u tebe prodire tišina
dovoljno je bilo voljeti, ali tada to još nisi znala
neka nam potonu sve lađe, mali čamci, drveni, gumeni, papirni, sva plovila pohranjena u marini tvog pogleda
dok toneš u tišinu tiffany boje
prstom urezuješ bijeli trag, u pjeni što se oko tebe kovitla izranja hans christianova žena-riba:
ugrizi je za usnu, za rep, za sisu
poljubi je kao da je posljednji put da nekoga ljubiš
to je dovoljno, sad znaš
