Blagdansko je vrijeme. Donosimo nekoliko jezičnih razmišljanja. Nadamo se da će nam pomoći u svakodnevnoj komunikaciji.
BLAGDAN – PRAZNIK
U hrvatskom jeziku postoje razlike između ovih pojmova. Mnogi misle da je riječ o istoznačnicama.
Praznik je svečani dan kojim se proslavlja određeni događaj iz društva, u značenju neradnog dana, dana odmora.
Blagdan je vjerski praznik, dan posvećen vjerskom događaju dok imenica praznik označuje dan vezan za zajednicu.
Prema tome, blagdani su: Božić, Uskrs, Velika Gospa dok su praznici: Dan planeta Zemlje, Praznik rada a i Dani odmora je također praznik.
ADVENT – DOŠAŠĆE
Je li pravilnije koristiti došašće ili advent? Pišu li se ova razdoblja velikim ili malim početnim slovom? Objašnjavamo značenje riječi te ostale pravopisne odrednice.
Riječ advent potječe iz latinskog jezika od riječi adventus koja znači dolazak. Odbacivanjem nastavka us, dobili smo advent. Suglasnički skup nt, ne mora se razdvajati samoglasnikom, stoga ostaje advent a ne advenat.
Pridjev izveden od imenice advent glasi adventski, stoga govorimo, adventska svijeća, adventski vijenac.
Došašće je drugi naziv za advent, stara riječ zabilježena još u 15. stoljeću, također znači dolazak. Značenje ove riječi je snažno stilistički obilježeno te je suženo na advent. Od imenice došašće ne možemo tvoriti pridjev.
Za kraj objašnjavamo nedoumicu oko pisanja početnog slova ovih riječi. Hrvatska se pravopisna norma dugo kolebala oko ove nedoumice. Neki su ih jezikoslovci pisali velikim početnim slovom a neki i malim početnim slovom.
Preporučuje se da se ove riječi pišu malim početnim slovom jer nije riječ o blagdanima već o liturgijskom razdoblju što možemo poistovjetiti i s pisanjem godišnjih doba…
Uz naše jezične savjete, želimo Vam najlljepše trenutke u najljepšem vremenu, vremenu iščekivanja.
