Branka Grakalić DAN na otoku LEVANU

Po predivnom vremenu uputile smo se od Medulina do Kažele i prema Marleri i konačnog cilja na otok Levan, sa željom da se odmorimo od svakodnevice, turista, gužvi koje nas okružuju. Za čas nas je Luka taxijem prebacio preko, ploveći preko bistrog i čistog mora. Pratilo nas je tirkizno more s tu i tamo po kojim naseljenim algama posidonije. Ovaj kratak put me podsjetio na vremena kad je Levan bio potpuno prazan, bez turista i domaćih, pružajući ugodu i mir. Često smo dolazili našim brodićem i uživali u djevičanskoj čistoći i miru. Shvatila sam da su ta vremena za vijeke vjekova nažalost definitivno završena. Stigavši na mali drveni molo dočekala nas je galama, i na dvije male plaže bezbroj plastičnih ležaljki s jeftinim suncobranima. Sve je djelovalo već potrošeno istrošeno. Iznad plažica su nikla 3 restorana, tako da se miris roštilja osjećao na daleko. Krenule smo desno prema rubu otoka i našle malo hlada.

Prekrasan Levan prepun plastike, tj plastičnih ležaja.

Dok smo čekale taxi, zabavile smo se Hermi i Branka fotografirajući se.

Čim smo se smjestile i okupale, krenula sam u obilazak otoka i pješačenje. Bilo mi je potrebno puni sat vremena. Posvuda ima ove pikave biljke koja se polako širi i ispunja prazne rupe u kamenu.

S Levana pogled prema Kaželi -desno, i Kamenjaku

Kamenje koje sve više privlači i poziva

Bilje se udružilo kako bi zajedno u simbiozi zadržalo ono malo vode da prežive.