To je bacanje na papir svih naših financijskih dugova, tjeranje sebe na novu jutarnju rutinu koja je dobra po nas, kuhanje zdravog obroka; to je nepovlačenje pred vlastitim problemima, kao i donošenje odluke da puke distrakcije više ne nazivamo trajnim rješenjima.
Briga o sebi često podrazumijeva odvratne stvari koje nam se nikako ne rade – preznojavanje na još jednome treningu, priopćavanje „toksičnom“ prijatelju da se više ne želimo družiti, pronalazak još jednoga posla kako bismo imali ušteđevinu sa strane… To znači iznalaženje načina da sebe prihvatimo, umjesto da se iscrpljujemo pokušajima da budemo savršeni, a zatim odvajanje vremena – svjesno i obvezno odvajanje vremena za sebe, za par kapi aromatičnog ulja u kadi, čitanje časopisa ili isključivanje telefona čitav jedan dan.
Svijet u kojemu je self-care toliko trendi pojam jest svijet koji je bolestan. Briga o sebi ne bi trebala biti nešto čemu pribjegavamo samo kada smo apsolutno iscrpljeni, kada nam je neophodan odmor od vlastitog neumoljivog unutrašnjeg pritiska…
Prava briga o sebi nije (samo) kupka ili čokoladni kolač – to je svjesno stvaranje života od kojeg nam nije potrebno stalno bježanje.
A to često znači: obavljanje upravo onih stvari koje nam se NAJMANJE rade.
To znači pogledati svoje neuspjehe i razočaranja pravo u oči i kreiranje novih strategija. To je nezadovoljavanje impulzivnih želja. To je puštanje, biranje novog; ponekad je to i razočaravanje nekih ljudi. S druge strane, nekada je to i podnošenje žrtve za druge ljude. To je stil života koji bira mali broj ljudi, ali koji donosi okolnosti koje ima mali broj ljudi.
Briga o sebi je i dopuštenje da budemo normalni. Obični. Ništa posebno. To znači i da nam je kuhinja ponekad prljava, i da nam smisao života nije nabijanje bicepsa ili utrkivanje po uspješnosti s lažnim prijateljima. To je sagledavanje koliko naše anksioznosti proizlazi iz vlastitog neostvarenog potencijala, a koliko od načina razmišljanja koji smo usvojili prije no što smo uopće postali odrasle osobe.
Ukoliko se prečesto upuštate u „konzumerističku brigu o sebi“ (šoping), to je zato što ste razdvojeni od prave brige koja ima malo veze s „čašćenjem sebe“, a mnogo više sa igranjem roditeljske uloge samom sebi, sa donošenjem odluka koje donose dobrobit na duže staze.
Briga o sebi je i kada svoj kaotičan i nerazuman život više ne koristimo kao izgovor za samosabotiranje u vidu korištenja opojnih supstanci ili prokrastinacije, odlaganja obveza. Briga o sebi znači prestajanje s „popravkom sebe“ i početak pravog vođenja računa o sebi… što nas, u nekom trenutku, dovodi do rješavanja većine problema koje smo prvotno željeli riješiti”.
Brianna Wiest, književnica
Artwork: Yaoyao Ma
