Je li stvarnost crno bijela, ili pak postoje osebujni spektrovi boja koji spadaju u crnu ili bijelu nijensu.
Ili pak uopće nema nijansi već je sve u „oku promatrača“.
Nekoliko svojih uradaka Crnčić je uradio olovkom, kako porteta tako i pejzažnih uradaka. Romatrajući ih bivate zadivljeni činjenicom koliko je nijansi jednoj naizgled običnoj olovci.Naravno Crnčić je radio i drugim tehnikima no radovi rađeni olovkom su osebujni. Jer olovka ima jednu oštru toplinu koju druge tehnike nemaju.
Preslikamo li spomeuti fenomen iz svijeta umijetnosti u životnu stvarnost prepoznajemo kako ona nije ni bijela, ni crna ali ni šarena.
Jednostavno ima u životu takvih trenutaka koje ne znamo definirati niti li pojasniti, no oni stvarni i oblikuju nas i životnu kvantitativnu kvalitativnost.
I dobro je da je tomu tako! Inače bi život bio reprizoran i koloristički i sadržajno.Što bi pobilo Oliverovu pismu ĆA JE ŽIVOT VENGO FANTAZIJA.
Ća su boje do li ljepota u očima onog koji ih opaža!
Menci Klement Crnčić, slikar, rođen je 3. travnja 1865. godine, u mjestu Bruck an der Mur, u Austriji.
Pučku školu pohađao je u Beču, a vojničku realku (bio je iz vojničke obitelji) u St. Pöltenu i Hranicama u Moravskoj (1876.–82.).
Napustivši vojničko zvanje, studirao je slikarstvo u Beču (1882.–84.) i kraće vrijeme u Münchenu.
Kratko vrijeme bio je učitelj slikanja u Obrtničkoj školi u Zagrebu.
Nastojanjem predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu I. Kršnjavog, dobiva 1894. stipendiju zemaljske vlade za studij grafike u bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod prof. W. Ungera, grafičara zaslužnog za oživljavanje bakropisa u Njemačkoj i Austriji.
1900. godine dolazi u Zagreb gdje s Belom Čikoš-Sesijom otvara Višu školu za umjetnost i obrt, koja kasnije postaje Likovna akademija na kojoj radi kao profesor do kraja života.
S Milanom Šenoom bio je 1905. na studijskom putovanju po Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Austriji, 1907. s O. Ivekovićem po Italiji do Napulja, a 1908. upoznaje Bosnu i Hercegovinu.
Početkom 1910. sklapa brak sa slikaricom Linom Virant, 1913. gradi vilu u Novom Vinodolskom, u kojoj je slikajući provodio sve slobodno vrijeme često pozivajući svoje učenike i prijatelje. S prof. A. Schneiderom priređuje 1914. u Zagrebu međunarodnu grafičku izložbu Hrvatskog društva umjetnosti.
Od 1920.–28. bio je direktor Strossmayerove galerije u Zagrebu.
Umro je u Zagrebu 9. studenog 1930. godine.
