Dječak Maro je vozio svoj mali bicikl kada sam ga pozvala da dođe do mene kako bih mu poklonila
nekoliko slikovnica. Na riječ POKLON odmah je ostavio bicikl i dotrčao do mene. Gledao je u šarene
korice slikovnica, listao ih. U jednom trenutku pokaza na jednu od njih i reče:
– Ovu slikovnicu sam čitao u vrtiću.
Onako, glumeći, kao da sam tužna upitam ga:
– Pa kome ću je ja sada pokloniti?
I kao da to za njega i nije bio neki problem Maro odgovori: – Kako kome, pa meni …
Tako smo dječak Maro i ja brzo riješili problem poznate mu slikovnice. ____ Ne sjećam se više kako smo mi kao djeca odgovarali kada bi nas u školi nastavnici pitali da li nam se
nešto sviđa. Sada djeca na isto pitanje odgovaraju većinom sa daaaa. Tako ja već unaprijed znam koji
će njihov odgovor biti. Na jednom od druženja s djecom svi su na postavljeno pitanje kako im se
dopada slikovnica odgovorili sa daaaa, samo su dva dječaka iz zadnjih klupa glasno dovikivala neeee. Bili su to neki nestašni dječaci, koji su htjeli privući pažnju na sebe. Na njihovo ponovno izjašnjavanje
sa neee nastavnica ih upita:
– Dobro, uredu je da vam se priča ne sviđa, ali sada lijepo ustanite i objasnite svima zašto vam se ne
sviđa. Tada bi se oni „utišali“ – nigdje ih ….
A kada djeci pokazujem ilustracije prošećem između školskih klupa i opet ih upitam da li im se
ilustracije dopadaju. Oni opet kažu daaa. Ako im se MNOGO dopadnu kažu WAUU.
Znajući već sada kako djeca reagiraju na tekst priče ili ilustracija potrudim se da moja svaka nova
priča, slikovnice za njih bude WAUU….