Jednoga lijepog dana u mojoj glavi izmaštala sam nesvakidašnji događaj, pravu bajku.
Prenijela sam je na papir, a ona je, kao dotaknuta nekim čarobnim štapićem sa zvjezdanim prahom, NAGRAĐENA.
Bila sam sretna i zadovoljna.
Sada je darivam vama na čitanje.
U ZEMLJI SLATKIŠA
Jednom davno, živjela je princeza. Nije to bila obična princeza: bila je jako, jako razmažena. Jela je slatkiše i samo slatkiše. Čokolade, bombone, kolače, torte, lizalice i ostale slatke gluposti. Kralj više nije mogao podnijeti takvo ponašanje te odluči kazniti ju. Zabranio joj je slatkiše. Znao je da će ona svejedno nekako doći do slastica te se sjeti nečega. Zašto da ju ne nauči lekciju?
Pozove njene vile: „Sunčice, Zvjezdana!“
Da, tako je!
Sunčica je dobra vila koja ispunjava Princezi sve želje, a Zvjezdana je također dobra vila koja Princezi ispunjava samo neke želje, ali s tim da ju nauči lekciju. Vidi se i na samoj Princezi da Zvjezdana to nije pokušavala.
„Kako znate i umijete, naučite ju lekciju!“, reče im Kralj.
Kad je Princeza čula da je kažnjena, razbjesnila se. Uletjela je u svoju odaju i zalupila vratima. Vikala je: „Kako on meni može oduzeti slatkiše? Cijeli svijet ih jede, a on ih meni oduzima! Znam što ću!“
Pljesnula je. Iznad nje, iz oblaka šljokica, stvori se Sunčica. Princeza joj reče: „Želim tri tone slatkiša ovdje!“ Sunčica ne reče ništa, samo nestade.
Zatim se stvori Zvjezdana. Bio je potreban samo puc prstiju i – pucnula je. Princeza je usnula san. Nije spavala dugo možda nekih pet, deset minuta. Kad se probudila, nije bila kod kuće. Bila je na čarobnom mjestu, u zemlji slatkiša. Njoj je to bilo najljepše mjesto koje je ikada vidjela. Kiša je od karamele, oblaci od šećerne vune, snijeg od sladoleda, puteljci od keksa, potoci rijeke i sve vode su od istopljene čokolade. Sunce je bilo velika karamelizirana jabuka. Mjesec je bio vanilija keks, a zvijezde – male bombone.
Kad se okrenula oko sebe, bila je zapanjena. Nije znala koju slatku riječ da kaže. Vidjela je veliku planinu od želea niz koju su se upravo urušavali sljezovi kolačići. Vidjela je još vodopade od čokolade i brojne lizalice koje su u tome gradu glumile drveće. Onda je naravno primijetila karmeliziranu jabuku koja se smijala na nebu. Umjesto potoka, žuborila je čokolada.
„Mogla bih ovdje živjeti godinu dana, a ako ništa – bar mjesec“. U tom slatkom gradiću nije bilo ljudi. Bila su samo bića načinjena od slatkiša. Princeza je upoznala Šećerka, visokog tipa s velikom glavom. On bješe načinjen od šećera. Na sebi je imao šećerno smeđe odijelo.
Nije Princeza samo njega upoznala. Upoznala je i Gumija, niskoga tipa od žvakaće gume. Bio je on ružičaste boje, a na sebi je imao ružičastu majicu i tajice, a na nogama ogromne cipele. Šećerko ga čitav život uvjerava da su mu prevelike, ali ga Gumi ne želi poslušati. Uz njih dvojicu, upoznala je i Vunicu. Vunica je zgodna teta od šećerne vune. Na sebi je imala prekrasnu ružičastu haljinu i veliku mašnu na glavi. Naravno da je i na nogama nešto imala, a to su bile plave cipele s visokom potpeticom. To društvo izgledalo je preslatko. Princeza je tu bila tek dva dana. Znala je sada i sama da neće moći još dugo ostati ovdje, no odlučila je da će se dokazati vilama i tati da može živjeti od slatkiša.
Trećega dana igrala se sa svojim slasnim prijateljima. Napravili su tvrđavu od sljezovih kolačića. Naposljetku se na njih urušila. Princezi se činila jako ukusna pa je sve pojela i oslobodila put za izlazak. Strašno ju je zabolio trbuh. Prijatelji su joj dali šećernu tableticu, a budući da nije znala da je šećerna, popila ju je. Stanje se samo pogoršalo. Počela je jaukati i zvati svoje vile. Stvorile su se dok je rekla – puding. Počela je plakati čokoladne suze i govoriti: „Žao mi je… Odsad ću jesti svu hranu, a ne samo slatkiše.“
Vile su imale dvije opcije za nju. Ili da počne jesti raznovrsno ili da ostane ovdje do kraja mjeseca. Nije tamo više mogla. Vile su, za svaki slučaj, odnijele razne slane delicije u zemlju slatkiša da ih ne bi prevarila. Probala je i – najela se k’o nikad. Vratili su ju kući. Napokon!
Postala je bolja i jela je sve s kraljevskog jelovnika. Više se nije usudila pretjerati sa slatkišima. Živjela je zdravo do kraja života. Ponekad je dobro imati vilu koja će vam ispuniti želju, s tim da vas nauči lekciju.
