Jedan od najpoznatijih svetaca i crkvenih naučitelja je sveti Jeronim (347. – 420.), koji je prvi preveo Bibliju (Stari zavjet) s izvornoga hebrejskoga na latinski jezik (takozvana Vulgata). Živio je asketskim, pustinjačkim životom, pisao poslanice i prevodio crkovna djela. Kao studenta u Rimu ga je krstio papa Liberije, a nakon što nije izabran za papu, odlazi u Betlehem, gdje s Rimljankom Pavlom gradi ženski i muški samostan, u kojemu umire 420. godine. O sebi je zapisao da je Dalmatinac, rođen u danas nepoznatom mjestu Stridonu, na granici rimskih pokrajina Dalmacija i Panonije. Više dalmatinskih mjesta štuje ga za svog zaštitnika, a od prije tri godine Splitsko-dalmatinska županija ga je i službeno priznala za svoga nebeskog zaštitnika i blagdan tog patrona 30. rujna slavi kao Dan Splitsko-dalmatinske županije.
Ovogodišnji jubilej – 1600 godina od njegova preminuća posebno je proslavljen u Splitu, gdje je priređen Tjedan svetog Jeronima, s bogatim društvenim, kulturnim i vjerskim programima. U Nadbiskupskom ordinarijatu (Biskupovoj palači) bio je izložen 2 metra visoki kip svetog Jeronima koji je iz bračkog kamena (iz Pučišća, čiji je patron također sv. Jere) izradio kaštelanski akademski kipar Veno Jerković. Kip će uskoro biti postavljen u niši crkve Gospe od Usnuća na Sionu u Jeruzalemu.
Održana je i Svečana akademija na kojoj su o svetom Jeri govorili splitsko-makarski nadbiskup monsinjor Marin Barišić, župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, rektor Sveučilišta u Splitu profesor Dragan Ljutić te portugalski kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça, arhivist i bibliotekar svete Rimske Crkve, koji je u vatikanskim knjižnicama istraživao djela o svetom Jeronimu.
U sklopu 32. Knjige Mediterana održan je dvodnevni međunarodni znanstveni skup s tridesetak sudionika, na kojemu se akademik Nenad Cambi priklonio don Frani Buliću tvrdnjom da je gradić Stridon negdje oko Glamoča na području BiH. Zbornik radova će biti tiskan sljedeće godine.
Objavljene su i tri knjige o tom svecu. Prvu Sveti Jeronim Dalmatinac u izdanju Splitsko-dalmatinske županije napisao je Slobodan Prosperov Novak i doživjela je već dva izdanja. Na 168 bogato ilustriranih stranica prikazan je svečev život, katalog prijevoda te književnih i teoloških djela sv. Jeronima. Novak se služio opsežnom građom, navodeći da je kao dječak pročitao pučki roman o tom svecu Sedam puta udarani Velimira Deželića ml., zatim je u NSK Zagreb čitao „po njemu najljepše popularno pisane knjige o svetom Jeronimu“ iz pera Francuza Jeana Steinmanna, vikara pariške crkve Notre Dame. Od hrvatskih pisaca ističe trojicu – prvi je franjevac Ivan Marković iz Sinja, kojega je papa Leon XIII. imenovao doktorom svetog bogoslovlja, a neko je vrijeme provincijal svoga reda, koji je 1908. priredio prijevod Jeronimovih poslanica u dva sveska. Drugi je također Sinjanin fra Marijan Mandac, najbolji poznavatelj Jerina života i djela, a treći je akademik Josip Bratulić, koji je 1990. pisao predgovor novom izdanju Markovićevih prijevoda.
Književni krug Split objavio je knjigu Kruna harvackog jazika – Renesansni pisci o svetom Jeronimu s uvrštenim tekstovima hrvatskih pisaca nastalima oko 1500. godine, pjesma U pohvalu svetoga Jeronima nastala je koje desetljeće kasnije, s iznimkom Gilberta Grinea, koji je uvršten i zbog teme njegova epilija i zbog njegova boravka u Dalmaciji. U brojnim drugim aspektima tekstovi su uvelike raznorodni: šest ih je izvorno napisano na latinskom, tri na hrvatskom čakav¬skom jeziku; neki nose autorski potpis, za druge se o autorstvu raspravlja, treći su anonimi; pisani su u stihu i prozi, pripadaju raznim žanrovima (biografija, pohvalnica, epilij, himan…) – navode priređivači knjige na 202 stranice Bratislav Lučin i Luka Šoljarić.
Treća je knjiga kolor monografija Svetom Jeronimu posvećeno u izdanju Splitsko-dalmatinske županije i zagrebačke kuće Veritas – Glas svetog Antuna Padovanskoga. U knjizi većeg formata (22×25 cm) na 96 stranica tsu tekstovi četvero autora: uvodnik Ljudevita Antona Maračića, Sv. Jeronim u „Svetištu šibenske knjige“ Juraja Lokmera, svečev životopis iz pera Yvesa Ivonidesa (pseudonim o. Ivona Ćuka) te prijevod ilustrirana svečeva životopisa koji je tiskan u Ferari 1497. godine, poput suvremenog stripa u naivi, koji se čuva među 160 inkunabula u Franjevačkom samostanu sv. Frane u Šibeniku. Na kraju ove lijepe divot knjige je izbor poslanica i pisama koje je sv. Jeronim pisao desetak godina mlađem sv. Augustinu, iz korespondencije dva gorostasa kršćanske patristike u prijevodu fra Marijana Mandaca.
Nastavimo se molitvama i umjetničkim djelima oduživati tom svecu koji nam je namrijeo nemjerljivu kršćansku i duhovnu baštinu.
Mladen Vuković
