Imati danas prijatelja je uspjeh, ali 
. Upravo s jednim takvim krenuo sam biciklom na put bez plana. Nekad je dobro kad nema plana, jer onda plan ne može propast. Ali gledajući nebo i provlačeći se podno oblaka, u njihovoj zračnoj bitci između bijelih lipicanera i sivih zekana, put nas sve više vodi prema hrvatskom nacionalnom svetištu, Mariji Bistrici.
S koje god strane dolazite u Mariju Bistricu čekaju vas zagorski bregi. Naš put vodi preko brijega zvanog Laz Bistrički do kojeg vodi lagani uspon duljine 2 km i 3 km uspona 7-9%.
Izvor života, vode, u podnožju uspona prilika je za ohladit i okrijepit tijelo u suhoparnom danu. Uključujemo se opet na cestu građene od 1878.- 1879. godine o trošku kraljevine Hrvatske za bana Ivana Mažuranića da bude na korist Zagorcu i Posavcu, koja je evo na korist svima, ne samo njima. 😉
Moj ne tempiran pravovremeni prijenos brzina iskorištava Josip, prolazi me i stječe prednost koju je u tako sparnom danu čak i na specijalki teško vratit. Vrh Laza, Josip me čeka nakon što me u brdu na domaćem terenu dobio 1:0. 😜
Okrijepa tijela uz radler u Mariji Bistrici, a pogled na obnovljeni toranj bazilike Majke Božje Bistričke krijepi dušu.
Lipicaneri na nebu se i dalje bore, ali nekako kao da će izgubit bitku…
Nastavljamo dalje prema Sv. Ivanu Zelini preko uspona Globočeca, Žitomira i Prepolnog.
Čini se da bolje vozim na gostujućim usponima i rezultat je sad 3:1 za mene. Josipu su ostala još 2 (Zelina i Duboki Jarak) bar za izjednačenje.😅
S ravničarskog dijela soblinečke ceste primjećujemo da sivi zekani dobili bitku na Sljemenu i strahovito napreduju dalje škropeći sve redom uz gromoglasno slavljenje grmljavinom i bakljadom munja.
Uz izmjenu na čelu i borbom sa suhim toplim vjetrom u prsa, koji bome ne pomaže ni kad bije u leđa, držimo nekako dobar tempo i prije sljemenskih suza sa Medvednice dolazimo doma. A rezultat? Pa na kraju je poslije 68 prijeđenih km rezultat bio 100% prijateljstvo. 😎
