MED i “MED”
Svjedoci smo da se pod imenom med nudi sve i svašta. Takav „med“
donosi korist trgovcima, a pčelarima nepopravljivu štetu – financijsku i
moralnu. U ovom članku opisat ću osnovne značajke meda
Od davnina je poznato da pčele skupljaju
i prave veoma ukusnu tvar kojoj su
mnogi pripisivali čudotvorna svojstva.
Med je u drevnoj medicini bio najčešće
korišten lijek. Još su ga stari Egipćani koristili
za liječenje rana, a u Indiji za čuvanje tijela od
starenja. Spominje se često u starim papirusima
iz 2600. do 2200. godine prije Krista.
Korišten je i kao univerzalno sredstvo za
zacjeljivanje rana, čireva i zapaljenja na koži. U
vrijeme ratova kod starih Rimljana, Grka, Asiraca,
Egipćana i Kineza, korišten je kao antiseptik.
Hipokrat je savjetovao mješavinu meda,
vode i mlijeka kao lijek za liječenje groznice.
Što je med?
Med je slatka tvar koju pčele najčešće izgrađuju
tako da skupljaju nektar ili medljiku (proizvod
biljnih ušiju koje se hrane nektarom, biljni
sok), no ima i drugih izvora (zrelo napuknuto
voće, grožđe u jesen), obogate ih tvarima svoga
tijela, prerade i odlažu u stanice saća da sazrije
Sastav meda ovisi o vrsti nektara ili medljike,
godišnjem dobu itd. Med sadrži: vodu
(16 – 20%), invertni šećer (smjesa grožđanog i
voćnog šećera) (70 – 75%), druge ugljikohidrate,
anorganske kiseline, druge organske tvari
(organske kiseline, aminokiseline, bjelančevine,
više alkohole, inulin, hormone), derivate klorofila,
flavonoide – biljne boje, enzime, mineralne
tvari (si, al, fe, ca, mg), vitamine (u vrlo malim
količinama, nedovoljnim za potrebe ljudskog
organizma), zrnca peluda i dr. Zbog toga je
biološki posebno vrijedna namirnica. Prirodni
pčelinji med je složena smjesa različitih tvari
čiji kemijski sastav nije u potpunosti poznat pa
ga i nije moguće sintetizirati.
Načini dobivanja
Med se može dobiti vrcanjem, cijeđenjem
i gnječenjem. Iz košnice s pokretnim saćem
dobiva se vrcani med, a iz košnice s nepokretnim
saćem cijeđeni ako se saće stavi u sito nad
posudu te med curi iz saća ili muljani ako se
saće izgnječi nakon čega se osim meda cijedi i
matična mliječ i zrnaca peluda (muljani je med
zato znatno kvalitetniji od prethodna dva iako
je mutan i neugodna okusa). Nema nikakvog
razloga da se kristalizirani med smatra manje
vrijednim jer je to potpuno normalna pojava
prilikom njegova odležavanja. Do kristaliziranja
dolazi uglavnom zbog toga što glikoza
(grožđani šećer) u medu, pri određenoj temperaturi
ne može ostati u tekućem stanju, nego se
u otopini oblikuju kristali i sav med poprima
najprije kremast sastav, a kasnije taj dio meda
postane čvrst. Kristalizacija nema nikakvog
utjecaja na kemijski sastav meda.Umjesto da
izbjegavaju kristalizirani med, kupci bi čak
imali razloga da mu daju i prednost, jer je to
važan znak da je riječ o prirodnom medu.
Dekristalizacija:
Bočicu s medom uroniti u mlaku vodu,
staviti na radijator ili slično na temperaturu ne
veću od 45°C. Tada će med postepeno preći
u tekuće stanje i u potpunosti zadržati svoju.
Spasimo Pčele,jer će pčele spasiti nas.
