Često se u osvrtima na pjesništvo nekog pjesnika spominje lirski subjekt, koji mnogi čitatelji zamjenjuju pojmom autora. Svrha ovog članka je pokazati da su lirski subjekt i autor u tijesnoj vezi, ali nisu inačice pa se ta dva pojma moraju razlikovati.
Pjesnik intenzivnije doživljava svijet od drugih ljudi. On živi širu stvarnost, nego što je ona u kojoj realno postoji kao društveno i individualno biće. Njegova osjećajnost je snažna i bez nje nema poezije. Kreće se između realiteta i mašte, spaja te svjetove, osvaja njihov međuprostor. Svijet u kojem on egzistira kao pjesnik, ostvaruje se isključivo tekstom.
Čak kada pjesmu napiše u prvom licu, on ne govori uvijek o sebi. On je posrednik između čitatelja i onoga što je zaokupilo njegovu misao, pokrenulo njegovu emociju. Zbog sposobnosti uživljavanja u tuđe svjetove i tuđe živote, njegova je poezija istovremeno i intimna i univerzalna, a čitatelj je doživljava kao pjesnikovu ispovijed, kao njegovo vlastito iskustvo. Kao čitatelji imamo pravo ući u tekst koji je pjesnik ostvario, ali nemamo pravo kopati po životu živog pjesnika pa je dobro biografima prepustiti da utvrde, koliko je vlastitog iskustva pjesnik unio u svoje stvaranje, a koliko ga je vodilo široko, senzitivno srce kojim on upija događanja iz okoline.
Da bismo sačuvali njegovu intimu kao čovjeka, a doživjeli ga u potpunosti kao pjesnika, rabimo termin lirskog subjekta. Lirskom subjektu svi su putovi i oblici otvoreni i on nosi razne uloge. Može se u trenutku pretvoriti u jasiku ili sunovrat, postati dijete, ljubavnik, žena, čarobnjak, skitnica pa čak i ubojica. (Balašević- Ne lomite mi bagrenje).
Na mnogim poetskim portalima možemo uočiti da čitatelji, nakon što pročitaju pjesmu, tješe autora, iako ne znaju je li stihovima izneseno autorovo direktno ili indirektno iskustvo. Zato koristimo izraz lirski subjekt koji se odlijepio od figure autora i koji elegantno izbjegava da se stavi znak jednakosti između njih, jer se ta dva pojma isprepliću, uranjaju jedan u drugi, izviru jedan iz drugog, ali nisu jedno. Lirski subjekt hoda svojim posebnim svijetom, svojim raspoloženjima i njegov je doživljaj svega što ga zanese, subjektivan.
Kao zanimljivost navest ću primjer portugalskog pjesnika Fernanda Pessoa. Kažu da je pisao pod sedamdesetak pseudonima, ali pod tri imena je živio kao tri posebne pjesničke pojave: Alberto Caeiro, Alvaro de Campos i Ricardo Reis. Za te tri svoje osobnosti izgradio je posebne identitete, biografije, karaktere pa čak i svjetonazore.
Primjer ovog pjesnika pokazuje kako autor, zarobljen u realnom svijetu, u svijetu poezije preskače sve granice i živi različite živote lirskog subjekta.
Marija Juračić
