KIŠOBRAN
„Uzeo sam kišobran
koji sam jučer zaboravio kod tebe.
Sad me ljudi u tramvaju
čudno gledaju
jer vani je sunčano i vruće.“
– A ti uzimaš kišobran mojih riječi,
otvaraš ga, širiš, napinješ.
Usitniš rečenice kao perle,
kao koštice, na konop ih nanižeš
kao zrele smokve na sušenje
pa ih ovjesiš o vjetar, da zazvone,
pa ih skupiš kao bijelo rublje
s tiramola. Prenižeš ih u brojanicu
da isprobaš basmu ili molitvu
ili muklu tamjansku litaniju
a onda ih zakopčaš oko vrata,
čvrstu ogrlicu. Pa ju rastrgaš
i utisneš komade u mozaik od zlata
u ciborij tihe plave Venere.
Bio sam zaboravio; ti si potajno
čarobnica. Ruke su ti otkinute pruge
tasmanijske obale.
I pravo je imao Qabbani:
“Tvoje tijelo govori sve jezike”.
Marina Katinić Pleić rođena je 1984. u Zagrebu.
Nakon djetinjstva provedenog u Istri, školovala se uglavnom u Zagrebu. Ondje je završila Studij filozofije te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu te apsolvirala Sustavni studij duhovnosti kod remetskih karmelićana.
U lipnju 2020. doktorirala je iz filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu o temi integrativnog mišljenja kao točke sinergije promišljanja u bioetici i filozofiji odgoja: “Filozofiranje s djecom i mladima u integrativno-bioetičkoj edukaciji”.
Radila je u osnovnim školama u RH, u Europskoj školi Luksemburg II te u javnim ustanovama poput NCVVO-a i NSK-a.
Članica je Hrvatskoga filozofskog društva i Hrvatskoga bioetičkog društva. Trenutno radi kao profesorica etike u XV. gimnaziji u Zagrebu i hrvatskoga jezika u Školi za suvremeni ples Ane Maletić.
Od studenoga 2011. do listopada 2012. boravi u Korčuli gdje je nastala većina radova uvrštenih u prvu, inzularnu zbirku poezije “Kriptopis bijelog u procjepu zemlje”, iako su neke starijega nadnevka. Zbirka je objavljena kao dio zavičajne zbirke, u Biblioteci Žilković korčulanske Gradske knjižnice Ivan Vidali.
Sudjelovala je u nekoliko poetskih projekata: P(j)esničenju (kolovoz 2014., Korčula), događanjima hrvatskoga P.E.N.-a, poput Pjesme za izbjeglice (travanj, 2016.), na Jutru poezije i tribini Ane Horvat Razgovor s pjesnikinjom.
U studenome 2015. dobila je nagradu Anđelko Novaković, Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama autora do 35 godina – “Ptica na ušću smoga” te je primljena u Društvo hrvatskih književnika.
Poeziju je objavljivala u časopisima Poezija, Europski glasnik i Republika.
Godine 2018. dobila je 2. nagradu za najljepše ljubavno pismo na nacionalnome natječaju Knjižnice Sesvete. Iste je godine izbor iz njezine poezije uvršten u drugi regionalni zbornik ženskoga pisma “U mreži stih II”, koji je uredio Tin Lemac.
U lipnju 2019. izdana je treća zbirka poezije “Pogled kroz ključanicu” (Alfa, Zagreb). Prikazivači i recenzenti u njezinu pismu pronalaze elemente ispovjedne lirike i ženskog pisma, uz dominantnu refleksivnu notu.
Uz poeziju, objavljuje stručne i znanstvene radove, prikaze književnih noviteta i priloge e-publicistike.
