U ovo korona – vrijeme – nevrijeme, kada se svijet okrenuo naglavačke – Miševi i mačke naglavačke. Ne bilo koje, ne bilo kakve, ne obične, već knjiške, kazališne, Lukine, Gosparove, Gabrijeline, KLZ… s štihom od Grada, u nasluti Držića, onako kako se nekada po starinski, po Vidrinim, pučkim… po kalama, s prizvukom stoljeća, sa sjenom Držića, tu negdje iza kantuna, širokim i uskim kalama… s ulaskom na pozornicu, kako je to s družinom ulazio i sam Marin… E, sve to s toliko toga, za djecu, onu manju, zahtjevniju, koja otvore ili ne otvore srce… A, ako ga ne otvore onda zatvore i oči i uši, i onda zlo i naopako. Naglavačke. Uvjerio sam se i sam koliko su se djeca zaželjela kazališne predstave. Bilo je i suza na pomisao da može biti da nema ulaznica…
Glumačka im je družina KLZ doprla do srca. Bilo je tu i ulaska u predstavu povicima, komentarima… a o smijehu i burnim aplauzima treba li uopće govoriti. Tko je pozvaniji od Gabi govoriti o ovome kazališnome, pripovjednome komadu za djecu, 4. 10. 2020. u 11. 00., nedjelja, u po bijela dana, premijera i sve naglavačke, mislim Miševi i mačke… Zanimljivo i vridno znati i viti:
– U koroni smo snimali razne bajke iz kuće, kazalište je bilo aktivno. Zašto Luko? Luko Paljetak je ostavio velik trag u KLZ, režirao je najpoetičniju, najmetaforičniju, antologijsku predstavu: “Postojani kositreni vojnik”… Obožavam njegove stihove, zanimljive djeci i odraslima. Okupila sam ekipu mojih glumaca, pripremila sve za pripovjedno kazalište, nadopisala stihove, uglazbila ih, dodala sjedeće koreografije, scenskog pokreta, i napravila predstavu.
U predstavi igraju Gabrijela Meštrović Maštruko, Josip Mihatov, Vjera Vidov, Tamara Šoletić. Gabi ne drži mjesto:
– Osim toga ponovo vodim dramsko lutkarsku radionicu Donatolina, s njima pripremam Božićni program. Snimali smo priče i bajke iz kuće i kazališta u suradnji s Gradskom knjižnicom za vrijeme korone. Bili na Malom Maruliću s Vlakom u snijegu. Naš kolega Robert Košta dobio nagradu za likovnost…
Nakon ovog već režiram Šumu Striborovu i Ribara Palunka i njegovu ženu. Odaziv publike je odličan. Neka djeca koja nisu mogla ući radi ograničenog broja publike su plakala.
Ponovit ćemo!
KLZ.
A što tek reći… dovoljno je reći KLZ i sve si rekao. Svima je sve jasno rečeno, ne samo u kazališnome svijetu. U više od šezdeset godina svog profesionalnog rada Kazalište lutaka Zadar ostavilo je trajan pečat u hrvatskom lutkarstvu. Kvalitetni lutkarski projekti u suradnji sa različitim autorima i umjetnicima iz mnogih područja okosnica su našega rada. Njegujući raznovrsne tipove lutkarskih tehnika, kao i kazalište „živog“ glumca, stvar predstave za djecu i mlade. Posebna pozornost posvećena je produkciji lutkarskih predstava za odrasle nastalih prema djelima starije hrvatske baštine.
Treba li uopće pohvalu o Gosparu
Luko Paljetak: Demistifikacija animacije. Predstavom Svjetloplavi Petar, Zvonka Festinija 1967. godine, lutki je udahnuta moć da se vine u nemoguće, u imaginarno, a ubrzo nakon 1969. godine predstava Dobri zmaj Edwarda Dobraczynskoga ocijenjena je kao najlutkarskija izvedba te godine u Hrvatskoj.
Zadarska je lutkarska pozornica definitivno oslobođena oponašanja dramskog kazališta, porušen je tradicionalni paravan, počela je demistifikacija animacije. Sve je bilo spremno za tvorbu slojevitih scenskih metafora. Prvi dio procesa modernizacije bio je dogotovljen. Trebalo je samo stvorene pretpostavke oplemeniti kreativnim postupkom, a to je mogao učiniti jedino autentičan pjesnik goleme stvaralačke imaginacije kakav je bio Luko Paljetak. Jedino je on znao razlučiti dinamičke slike koje se nameću emotivnom snagom i kompleksnom idejom od gradnje semantike ustaljenom lutkarskom konvencijom. Njegova i Stojakovićeva predstava Ružno pače napravila je 1972. godine, slijedio je Festinijev Vojnik koji je dobro išao i Majaronova Bajka o caru Saltanu. U prvoj je nastavljen postupak stilizacije i poetizacije, a u drugoj istraživanje demistifikacije animacijskoga postupka. – Stoji na ponos na stranicama KLZ i bilježi se i dalje, kazališno živi.
… Jedna je mačka mnogo jela i postala je strašno debela, užasno troma užasno spora, i da stvar bude mnogo gora, jednog je dana srela miša. Taj miš je strašno …
Gabrijela i njena kazališna družina druži se i dalje s Miševima i mačkama naglavačke… žive i kreiraju na ponos svima nama kazališni život NAŠEG ZADRA.
