Mjesec listopad je mjesec borbe protiv raka dojke, mjesec podizanja svijesti i podrške ženama koje su prošle ili prolaze kroz kalvariju te opake bolesti.
Ali – nećemo sada o ružnoj statistici, o tužnim pričama svake oboljele žene, liječenju, kemoterapijama, o strahovima, suzama, osjećaju odbačenosti…; danas pričamo jednu lijepu priču o ružičastom listopadu jer se početak listopada (1. 10.) u mnogim gradovima obilježava ružičastim osvjetljavanjem nekoga, za taj grad prepoznatljiva, objekta.
I, evo, već treću godinu zaružičasti se naša ljepotica, visoko gore, na Brigu, naša Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije; zablista, ogrne ružičasti plašt i onako lijepa, prekrasna, bude još ljepša, još draža, toplija. Inače, nama, Širokobriježanima, ona nije samo vjerski objekt, kuća Božja; ona je ono što u srcu poneseš uvijek kad negdje kreneš i što prvo ugledaš kada se vraćaš.
I tako… Toga, 1. listopada, ona onako ružičasta, gorda, priča o nama, oboljelim ženama, koje živimo tu, ispod nje, u gradu, opomena je i upozorenje onima koje su zaboravile da ta opaka bolest postoji i da se od nje umire, a utjeha je i nada nama kojima je ružičasta boja – simbol i način života.
Baš zato smo mi, žene, članice Udruge žena oboljelih od karcinoma dojke „Narcis“ Široki Brijeg, ponosne na našu ružičastu ljepoticu, jer tako obojena u našu ružičastu boju, ona je, nekako, još više naša, još nam je bliža i draža.
