Potaknuta Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, 25. studenoga, poseban osvrt učinila sam na taj dan, jer osjećam tu potrebitost kao žena i majka smatrajući da ženu najbolje može razumjeti druga žena i pružiti joj najveću moralnu i psihološku potporu u raznolikim životnim situacijama.
U novije vrijeme svjedoci smo svakodnevnog nasilja nad ženama, nažalost u sve većem broju i na raznolike načine, od fizičkoga do psihičkoga. Stoga proizlaze mnogobrojni upiti, ali nude se malobrojni odgovori u odnosu na njihovu rasprostranjenost u društvu.
Zasigurno se može potvrditi poveći broj onih nasilja koja su zataškana, a to je posebno iskazano u manjim mjestima. Žena počesto osjeća postiđenost zbog toga, pa trpi do zadnjih granica izglađujući nepravilnosti umjetnim osmijehom i predstavljajući prividni sklad u obitelji, a u svojoj nutrini osjeća istinski i ogromni teret i nemir.
Poznato je da žene ne doživljavaju samo nasilje od partnera, nego i od drugih muškaraca, primjerice suvremenija vremena donijela su i različite oblike nasilja na poslu. Krho biće koje je tako prirodno dano, osjeća se često nezaštićeno u užoj i široj društvenoj zajednici. Zaštita ljudskih prava žena je neizostavna provedba.
Vodeći se potvrdnosti da nitko ne može bolje razumjeti ženu kao druga žena, teži se međusobnoj pripomoći. Uveliko su potrebni međusobna potpora i oslonac jedna drugoj u svim životnim situacijama, a posebno u okolnostima u kojima se očituje nasilnička prisutnost, a žena je proživljava. Prijateljski oslonac je simbolično poput sigurnosne kuće.
Također, počesto okolina ne pridaje važnosti svog sudjelovanja pri pomoći ženama koje proživljavaju nasilje. Smatranjem pomoći pri neželjenom miješanju u obiteljske probleme drugih, čini se suprotno, odnosno time će se odnemoći ženi i njezinoj obitelji, a ne pomoći.
Zapita se; kako će se psihički osjećati djevojčica koja odrasta u obitelji, čija majka trpi nasilje. Neupitno će ostaviti i na nju dugoročne posljedice koje će ishoditi negativnim čimbenicima na njezinim životnim koracima. Time je očigledno da se nasilje nad ženama nepoželjno odražava i kroz buduće naraštaje.
Svaka žena zaslužuju koračanje dostojanstveno čovjeku na svom ovozemaljskom životnom putu. Žena nije predmet, nego biće koje će biti voljeno i pružati uzajamnu ljubav, a ne trpiti nasilničke pokrete nad sobom.
Odgovornost je pružanja pomoći zlostavljanim ženama na svima u društvu, od institucija do pojedinaca. Svatko na odgovarajući i primjeren način može pružiti i doprinijeti spriječavanju tog problematičnog čina koji zauzima sve više akutnog prostora. Potrebno je pobuđivanje svijesti o značajkama koje su protivne nasilju nad ženama.
Zaključkom da je žena stup obitelji, obitelj društva, a društvo stup budućnosti, potrebna je posebna pozornost o vrjednovanju žena općinito u obitelji i široj društvenoj zajednici.
Daniela Perić, predsjednica ŽO ZŽ HDZ BiH „KKK“ ŽZH
