Maja Tomas rođena je 15. ožujka 1956. godine u Splitu u brojnoj splitskoj obitelji Kuzmanić. Završila je gimnaziju u Splitu. 1981. diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru – smjer turizam.
Svestrana je umjetnica koja svoje impresije izriče poezijom, umjetničkom fotografijom, pjevanjem i glumom u kazalištu, tv dramama i filmu. Više joj je pjesama uglazbljeno. Članica je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Hrvatskog književnog društva Rijeka, Matice hrvatske, Kulture snova Zagreb, udruge Čakavski jazik, Hrvatsko-australsko literarnog i umjetničkog društva Sydney (Australija), Hrvatskog društva skladatelja…
Hrvatska radio televizija snimila je 2004. dva priloga o autorici: “Dobre priče” s gostovanja u “Booksi” u Zagrebu te “Makover s autoricom” u emisiji “Život u živo” te 2006. HRT1 Dnevnik – prilog o predstavljanju knjige “Pod nebom plavetnim” u DHK Zagreb. Od 2010. gostuje kao književnica u školama diljem Hrvatske.
Pjesme objavljuje u tjednicima: Glas koncila, Hrvatsko slovo, Fokus; zatim časopisima: Mogućnosti, Osvit, Republika, Podstranska revija. Četiri puta je samostalno izlagala umjetničke fotografije u zemlji i inozemstvu. 1998. g. prilikom pohoda pape Ivana Pavla II. Splitu, na Žnjanu, pjeva u crkvenom zboru zajedno s dvije tisuće pjevača.
Književne i glazbene nagrade:
• Zvonimir Golob, Koprivnica, 2004., pjesma Kada mi dolaziš;
• Erato, Međunarodni institut za književnost, Zagreb, 2004., pjesma Simfonija,
• Melodije hrvatskog juga, Opuzen 2008., nagrada struke za pjesmu Kada poklope se švere,
• Melodije hrvatskog juga, Opuzen 2011., nagrada za pjesmu pisanu u dalmatinskom izričaju Materin zlamen
.
Značajniji nastupi:
Književne priredbe: Croatia rediviva, Selca, otok Brač, Dobrojutro more, Podstrana, Šimićevi susreti, Drinovci, BiH; Humski dani poezije, Mostar, Rijek u kamenu, Počitelj, BiH, te gostovanja u Crnoj Gori, Makedoniji, Njemačkoj, Australiji i Novom Zelandu.
Zagrebački književnik i redatelj Zdravko Odorčić režirao je 2014. za zagrebačko Kazalište na dlanu poetsku monodramu “Kad će bit meni milo” sa stihovima iz njezinih prvih zbirki: Savez neraskidiv i Pod nebom plavetnim. U izvedbi autorice monodrama je odigrana u Europskom domu u Zagrebu, HNK-u Split i Podstrani, te 2016. godine pet puta u Australiji te jednom u Novom Zelandu. Monodrama je dobila odobrenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH za igranje u školama.
Zbirka izabrane poezije “Bez riječi” prevedena joj je na njemački i francuski jezik i pred tiskom su.
Udana je, majka je dvoje djece, živi i stvara u Splitu.
Adresa: Kralja Zvonimira 37, 21000 Split
Mob: 00385 91 570 04 03; e-mail: majatomas8@gmail.com
Objavljena djela:
1. Savez neraskidiv, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Split, 2003., zbirka poezije
2. Pod nebom plavetnim, vlastita naklada, Split, 2006., zbirka poezije
3. Umiri me, More, vlastita naklada, Split, 2009., zbirka poezije
4. Bez riječi, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar i Naklada Tomas,
Split, 2013., izabrane pjesme
5. Kad’ će bit’ meni milo, Kultura Snova Zagreb, Zagreb, 2018., poetska monodrama, .
Zastupljena je u dvadesetak zajedničkih zbirki poezije, od kojih su većina međunarodne, te u monografije dvaju pjesničkih susreta.
UMIRI ME, MORE
O divno beskrajno plavetnilo,
umiri nemire,
umiri umore,
umiri mene.
O kameni oblutci
i zaveslaji mora;…
A moja ustreptala duša
smiraj nalazi…
***
ŠVERE
Švere na staremu satu,
uspomene zovu,
nike dane ča ih
više nima.
Vidin svoga didu
uz žmul crnog vina
i nonu ča nas
dicu nina,
mater moju kako
uvik priši
i čeka papu
da cimu odriši.
Pasalo je vrime,
vrime je stalo,
sve je u našoj
duši ostalo.
Kad poklope se švere
mi svatimo di smo,
da pasalo je vrime,
znamo, pravo vrime je
za pivat, guštat
i Bogu zafaljivat’.
Srića si ti a ne
di te nima,
jer srića si ti
ovod i sad
a ne ono jučer
i sutra ča se sprema.
Split, 18. 03. 2006.
***
SAVEZ NERASKIDIV
(S. Mariji od Presvetog Srca
Anki Petričević)
Okovima zarobljena,
u tamnici ljubavi,
boli i praštanja,
u savez neraskidiv –
voljom svojom
Ti izabra!
I osta neuveli cvijet…
Najdraža!
Znaš li da:
Sunce jednako grije?
da kiša jednako lije?
da vjetar jednako vije?
Najdraža,
Ti okove izabra!
Za neki bolji –
Za Vječni Svijet.
***
HORIZONT
Kad morske dubine
uzburkaju naše pučine,
kad tišina
stiša oluju,
Ti budi mi svjetionik,
čije svjetlo daleko
pokazuje horizont.
***
SIMFONIJA
O more ispjevano,
o more opjevano,
o more pjevno!
Simfonija si
i oda si
i sve si, more…
I kad si kao ulje,
i kad si kao mriža,
i kad su tvoja križa
nama kao griža.
More radosti,
more žalosti
i olujne mahnitosti…
Ti si duša moje
pjesničke nadahnutosti.
***
