Ovo je priča o djevojčici Brigiti koja je voljela čitati knjige

Pred kraj školske godine Brigita je imala nastup u knjižnici. Kada je došao taj dan majka se s osmjehom na licu prisjećala njenog prvog susreta sa svijetom knjiga. Brigita je imala tri godine i već tada je sama birala knjige koje će čitati. S godinama je rasla Brigita ali i knjižnica. Djeca su se učlanjivala i pokazivala sve veći interes za čitanje. Upravo zato, Brigita je s radošću prihvatila izazov pozdraviti prisutne na otvaranju dječjeg festivala. Dugo je pripremala pozdravni govor. Znala je kako ne smije izigrati povjerenje koje joj je ukazano. Pored toliko djece, upravo njoj je pripala ta iznimna čast. S tom mišlju, približavala se knjižnici. Uspinjala se prvo širokim pa onda uskim stubama. U tom času se i ona baš kao i njena majka, s radošću prisjećala svoga prvog dolaska u taj čarobni prostor s policama i knjigama. Stigla je s zadnjom pročitanom knjigom u ruci i nekoliko listova pozdravnog govora. Primijetila je kako je knjižnica tu za prigodu dobila novo ruho; svježe obojane zidove veselih boja, nove police s knjigama i na zidu oslikano čarobno stablo puno „ptičjeg pjeva“. Iako su joj noge pomalo klecale od uzbuđenja, a obrazi se zarumenjeli, Brigita je odlučnim korakom ušla u prostoriju koja joj je od prvoga dana mirisala na dom. Pogledom je još jednom prešla preko teksta govora koji je posvetila djeci. Još dok ga je pisala, razmišljala je koju poruku im poslati. Željela je svojim primjerom potaknuti što više djece da zavole čitanje i zasluže, poput nje, priznanje za najveći broj pročitanih knjiga. Željela se zahvaliti svijetu knjiga koje su joj uljepšale i obogatile djetinjstvo, proširile znanje i uljepšale snove. Znala je kako ne postoji čarobni štapić kojim može promijeniti svijet, ali može poručiti djeci kako dobro uvijek pobjeđuje zlo. Došao je i trenutak otvorenja festivala. U djecom i roditeljima prepunoj dvorani Brigita je odvažno čitala svoj pozdravni govor. Glas joj ni za trenutak nije zadrhtao. Pogleda uprtog prema djeci, osjećala je kako njene poruke i riječi dopiru do svakog djeteta i kako se prostorom širi čarolija zajedništva, dobrote i ljubavi. Po svršetku njenog nastupa, prolomio se dugi pljesak. Djevojčica je, s iskrama radosti u očima, gledala unaokolo, tražeći odgovore za sve strepnje i sumnje koje su joj se toga dana vrtjele po glavi. Ugledavši oca i majku, koji su je došli podržati, pomislila je: – Uspjela sam, oče! Uspjela sam, draga majko! Hvala vam za vašu ljubav i strpljenje s kojim ste me odgajali i podržavali moju istinsku ljubav prema knjizi. Budite ponosni na vašu Brigitu! S današnjim uspješnim nastupom, ja sam položila svoj prvi veći ispit, prvo vatreno krštenje.
Tih dana svi su primijetili kako je Brigita odjednom sazrela i odrasla. I ona je postala svjesna kako je, upravo s tim nastupom, ispisala svoju prvu lijepu i poučnu priču naziva KAKO JE BRIGITA VOLJELA KNJIGE.