Poezija i priče koje pišem kao da su već davno započete, ali zbog mnogo čega ostale su neispričane, nezavršene, izgubljene. Pisati sam počela kasno, pred kraj radnog vijeka. Moj izričaj je dio iskustva življenja, čitanja, istraživanja i propitivanja vlastitih znanja o svijetu koji je fragmentiran, razdrobljen, raspršen.
Pisanjem nastojim strukturirati sadašnjicu, progovoriti o svojim nedoumicama i začuđenosti, a i o onom potonulom svijetu od jučer, gdje u sjećanjima tragam za izgubljenim slikama i riječima. Moje priče, napose putopisi, bliske su eseju, bilješci ili zapisu. Moja poezija voli prirodu, njezine mijene, uhvaćen trenutak.
Profesorica sam njemačkog i engleskog jezika i književnosti. Studirala sam na na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i Filološkom Fakultetu u Tübingenu. Prevodim djela s područja filozofije i teologije.
Kratku prozu počela sam pisati u jesen 2017., kao polaznica Centra za Kreativno Pisanje u grupi profesora Miroslava Mićanovića.
Kratke priče i poeziju objavljujem na internet portalima i u književnim časopisima. Izbor iz putopisa „Dunavom do Crnog mora“ i „Bilješke o prvom putovanju u Iran“ objavljeni su na 3. programu Hrvatskog radija.
Živim naizmjence u Zagrebu i Bilju/Baranja.
Jutrom
Pod zastrtim nebom
smolasta od sna
prstima grabim
bagremov med
prošetam masku
po dućanu, poslije
mrvicama kruha
hranim golubove
i kad maske padnu
moja je ipak pri ruci
od pletena srebra
zguljena kora noći.
*
Na jesenju
ravnodnevnicu
Ispod stabla svjetlosti
s maglama nad brazdom
zamislit dublji ću dan
kad opore božice plač
ljeta posljednji snop
u crveno krilo vraća
opasan zrnevljem nara
on dušu će vagnut na kantar
skovan od ognja i mača.
*
Ruj
Okreni požutjeli
list javora
nek trag rose
pozobaju ptice
žedne s dugoljetja.
Uzavrelo bit će vino
dobra godina,
još Dunavcem
hlade se jeleni
otežali, užareni od ruja.
(*ruj, rujanje – glasanje jelena pred parenje)
