Inkognito
šetao sam u tijelu stranca
ulicama nepoznatog grada
upijao sam mirise jutra
osjećao sam se posebno
osjećao sam se slobodan
nisam imao tereta u sebi
gledao sam prolaznike
žurili su negdje
dan je bio prepun ozona
u daljini vidjelo se more
prometnik na raskrižju
zaustavio je kolonu vozila
naklonio se
i gestom pokazao zebru
Tuga
Pohranio sam tugu u kapljicu kiše
skrivenu od sviju na dno brze rijeke.
Mislio sam odnijet će je struja
negdje daleko, daleko do ušća u more.
Utopit će se u mnoštvu valova,
pojest će je velike ružne ribe.
Vjerovao sam da se nikada neće vratiti,
osim u melankoliji sjećanja na dane mladosti
Prijatelj
Kada sam te oslovio prijateljem,
lagao sam,
ali sam poželio da mi prijatelj budeš.
Zato ova laž nije grijeh, već ures moje duše.
Izgovarajući ovu veliku riječ,
otvorio sam ti širom vrata
i pustio te da u moj život uđeš
ne tražeći istu čast za sebe u svijetu tvoje intime
Bilješke o autoru
Nastao je u srpnju 1963. godine kao rezultat ljubavi roditelja: Andrije i Janje rođene Martinović. Devet
mjeseci kasnije, 20.4.1964., prvi je udisaj proslavio
plačem. Taj je događaj opisao u ovoj zbirci pjesmom
Pobjeda. Ovo je njegova peta zbirka pjesama, ujedno
i prva u kojoj je uspio pobijediti svoju tešku narav
i ne ulaziti u sukobe s okolinom. Njegova poezija je
lagana i pitka; gruba i nježna istovremeno. Ne piše u
rimi. Nema uzore. Do danas nije recenziran od struke.
Prevođen je na talijanski i engleski jezik. Napisano
objavljuje na društvenim mrežama. Prisutan je na
globalnoj sceni putem servisa Amazon i Youtube
