Zvonimir Friganović rođen je 2. rujna 1955. godine u Šibeniku. Studirao je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nekoliko je godina radio kao predavač u srednjim školama, a zatim u privredi na raznim dužnostima. Pisati je počeo još u školskim danima. Taj se poriv i ljubav prema stihu vraća u zrelijim godinama. Svoju ljubav prema poeziji želi ostvariti i podijeliti s drugima te kroz pjesmu poručuje “Živite svoje snove i snovi će živjeti vas”. U srpnju 2013. godine objavio je svoju prvu zbirku pjesama “Dulje žive riječi nego ljudi”. Posljednjih se godina sve aktivnije bavi pisanjem. Sudjeluje i na mnogim pjesničkim druženjima, kao što su Jutra poezije, Collegium Hergešić – Europski dom, Udruga pisaca Vjekoslav Majer, te jednom mjesečno organizira večeri poezije u svome rodnom Šibeniku.
NISAM JE NI PITA
Još ka malo dite život ju je tuka,
ma išla je dalje…pridala se nije
lomilo je vrime…dugotrajna muka…
nisam zna za boli šta u sebi krije.
NISAM JE NI PITA …ŠTA SAM JOJ SVE BIJA
NISAM JE NI PITA …ODAKLE JOJ SUZE
BILA JE UZ MENE…I KAD NISAM TIJA
NISAM JE NI PITA …KO GODINE UZE…
Obeća sam…jednom…vratit ću joj dane
potirati sivu…nacrtati plavu…
tek joj…nebo… plaštom zacili sve rane
oreol od zvizda metne joj na glavu.
Sad je dobro… znam to…još me uvik pazi
a njezine suze sad su u me skrite…
i pantim joj riči… dok me vrime gazi:
Za mene ćeš uvik biti moje dite!!!
NISAM JE NI PITA …ŠTA SAM JOJ SVE BIJA
NISAM JE NI PITA …ODAKLE JOJ SUZE
BILA JE UZ MENE…I KAD NISAM TIJA
NISAM JE NI PITA …KO GODINE UZE…
. . . . . . . . . . .
BILA JE UZ MENE…I KAD NISAM TIJA
NISAM JE NI PITA …KO GODINE UZE…
ZF20.8.2016
……………………………..
PROLAZNOST
Ti i ja nekad
i zagrljaj zime…
koraci u noći
uspavanog grada…
Užarene ruke
zapleteni prsti,
svjetlo stare lampe
što nad nama pada.
Ti i ja nekad
obrisi u magli…
zavjesa od srebra,
prolaznika sjena…
Na pločniku starog
dolaznog perona
usamljena klupa
trenutkom zatečena.
Ti i ja nekad
još ti vidim lice…
jer ljubav je uvijek
čudesna poema…
I svjesni smo bolno
prolaznosti krhke…
da danas smo…SVE
a sutra nas…NEMA !!.
Z.F. 21.2.2017.
……………………………
KRUG U. KRUGU
Jutro je ponovo donijelo radost
Nebo se skrilo u odsjaju mora
Sjećanje živo na jednu mladost…
Na licu predznak budućih bora.
A život i dalje po svome ” nosi ”
I ” krug u krugu ” ponovo stvara
Sada mu netko novi … prkosi…
S mrvicom straha…i vrećom žara.
Z.F. 1.8.2017
……………………………
RUKA U RUCI
/ Ljubav što je /
Za nekog je ljubav
bezazlena igra,
privremena želja,
izgužvana plahta…
za nekog je ljubav
„potrošeno“ vrijeme,
raspored bez plana,
popodnevna jahta.
Za nekog je ljubav
„odrađena“ smjena,
predstava za javnost,
pozornica…bina…
za nekog je ljubav
lutanje u mraku,
izgubljena večer,
nespokoj…daljina.
…a možda je ipak…
„zadržan“ trenutak,
„ukradeni“ pogled,
brod u mirnoj luci…
„nepotrošena“ kava,
zagrljaj bez riječi,
obrisana suza…
i Ruka u Ruci.
- F. 18.8. 2017.
………………………..
KAŽU DA SLIČIŠ
Kažu da sličiš na mene malo
Da imaš nešto od moga dila
Al’ znan da me ljudi samo tješu
Jer…na nju si…na nju…dite… cila.
I kažu da puno na tebe pazin
Da previše ’oću od sebe dati…
Al’ meni je….dite..i to malo –
Ne mogu se suze…ričima prati.
I makar san često “naporan” mila
Znan da me nikad minjala nebi…
Jer u tvome srcu i sada stoji….
Da mrvica mene…živi u tebi !!.
I Znam da ćeš jednom poći dalje
Jer ljubav uvik za dvoje pita…
Al’ ne znaju ljudi..ne znaju dušo…
Da srce čuje…do “na kraj svita”.
I makar san često “naporan” mila
Znan da me nikad minjala nebi…
Jer u tvome srcu i sada stoji….
Da mrvica mene…živi u tebi !!.
Z.F.24.8.2017
……………………………
Tražim te
Tražim te kad vjetrovi
zaigraju prvi,
kad prokletstvo mira
šapatom se mrvi,
i kad mlačne sjene
prisjete se mene,
kad mi škrti dani
kradu uspomene.
I možda je besmisleno
pisati o sreće…
al’… zar mogu ljudi
kročiti bez riječi…,
i zato sve te riječi
što u sebi krijem
na papiru žive
i njima se grijem.
