Prijateljstvo ispod maske

Maska skriva, štiti i čuva. U ovoj godini maska je postala svakodnevnica. Možda i nije bili u svakoj prilici na licu, no, svakako je bila negdje pri ruci, u torbi, u autu, negdje pokraj. Često nas i živcira novonastalo ili već dobro poznato stanje uma i duha u kojem živimo i s kojim živimo. Možemo li se doista priviknut na sve ovo? Dobro pitanje.
Uskoro smo u novoj školskoj godini. Zamislite, vjerojatno s maskama na licu. Učenici već izvan razreda znaju razmišljati te pitati o ovom čudnom, još uvijek čudnom stanju. „Hoćemo li morati nositi maske?“ Vjerojatno hoćete.
Hoće li te maske umanjiti naša prijateljstva? Kako ćemo usmjeriti našu koncentraciju na nastavu? Kako će profesori promatrati naš vidni psihološki profil? Možda ipak nije najgore nositi masku na nastavi.
Mijenjamo svoju svijest. Iako adolescenti, kroz dobro nam poznatu defniciju o odrastanju, trebamo i ovdje biti ozbiljni i odgovorni a pri tom imati osjećaja. Kako ćemo nekome šapnuti točan odgovor prilikom usmenog ili pismenog izražavanja? Ne da radimo krivo, već, onako iz srca, pomoći ćemo kao podsjetnik na točan odgovor.
Što kada budemo htjeli sudjelovati u nastavi? Kad ti ionako treba dosta hrabrosti u sudjelovanju strogoj profesorici koja želi točna razmišljanja. Tu ćemo se zapetljati. Dok skinemo masku, smislimo rečenicu…
Naši profesori? Snaći će se. Kao i uvijek rukama i nogama će pokušati i ispod maske prenijeti ono što su naumili. Nema veze što ih možda svi nećemo dobro razumjeti, čuti. Bit će to i veći trud no inače.
Tako, tijekom školskog sata, raste prijateljstvo. Intenzivnije no ranije. Razmislimo zašto.