MI SANJAMO U BOJI
Mi imamo krila i uvijek spremni smo na let, mala nam je planeta, mali nam je svijet. Ako hoćeš kreni s’ nama, svjetlosna budimo zraka, i saznajmo što se skriva, gore iznad oblaka. Mi sanjamo u boji, budni naši su snovi, iza trepavica sve se može, iza trepavica sve postoji.
Tu nema granice, ne trebaju putovnice, samo spusti trepavice, samo spusti trepavice… . . MI MORNARI
Na sva mora su nas slali, a u pjesmu jedva stali, prisegu smo moru dali, a jedva nas ukrcali… Zalogaji naši slani!? Mora sinjega drugari… Bez mora nam prazni dani… Mi mornari! Mi mornari! Nije nama od mora muka, Već od tamo nekog Kuka… Da o djeci se ne radi, ne bi svaku poslušali, mačeve bi isukali, iza riječi svojih stali, po turu bi takvom dali… Mi mornari! Mi mornari! Mi mornari! Mi mornari! S ribama se igramo… Mi mornari! Mi mornari! S galebima pričamo… Mi mornari! Mi mornari! Valovi nam sviraju… Mi mornari! Mi mornari! Sirene nam pjevaju… . KRALJEVNA U KAPI ROSE
U kraljevini, Bukova Lista, živjela prelijepa kraljica, Rose Kapljica. Zaljubi se u Zračak Sunca, na Bukovoj Kori, vidjela ih Žar Ptica, od staroga je kralja isprosi, Potok Gorski… Zamolio Zračak Sunce, da mu bude od pomoći, po kraljevnu došli svati, u spregama razigrali ati, no nitko ne vidje, gdje, što, i kako bi, Kraljevnu Suncem Nebo skri. . IVAN I IVO
Ivan i Ivo, brata su dva. Otac im se zove: Ivica. A sestrica: Ivkica. Mati je: Ilica. Ako je još živa, Baki je ime: Iva. Dida im je i dan danas živ, Nećete mi vjerovati, Al zove se: Iv. . STUDENI
U poznu jesen već se čuti, Studeni.
Dok sjeverac zube oštri, pred snježenje Studeni.
Gudi zadnja sunca zraka, preko struna jesen, a zvuk staklen i zaleđen, Studeni. . SLIKAR SNIJEG
Razdraganome licu, pjegave jedne djevojčice, dogodio se poljubac P r V e P a h u LJ i c E. P a h u lj e, p a h u lj e, i dalje, padaju na dol, selo… Padaju na brijeg. Gdje god se okreneš, vidiš samo snijeg. S n I j E g, s N i J e G, snijeg, sve i jedan je dol, sve i jedan je brijeg, sve i jedno je selo, n E v I d lj I v I m K i S t obojio u bijelo.
ZIMA I PRVOCVIJETI
Sijede kose ima Zima, sjedeči je osijedila… Blijedo lice ima Zima, išibano vjetrovima… Bijele zube ima Zima, škripat’ voli ona s’ njima… Duge nokte ima Zima, šumu cijelu pod noktima… Bose noge ima Zima, izuvena Prolječima… Prvocvijete ima Zima, k’o goniće za leđima… Prvocvijeti gladni mogu, ( tako zbore ) Zimu cijelu, pojest’ s’ nogu…
NETKO JE NACRTAO DVA SRCA NA ZIDU ŠKOLE
Netko je nacrtao dva srca, Na zidu škole, Ispod je napisao, Da … i … se vole. Osim mene nitko ne zna, A htjeli bi znati svi, Koja je to ….a, Jer u razredu ih ima tri… Neću im priznati… Jedno srce moje je, Drugo srce njeno je, Samo moje srce zna, Koja je prava ….a. Jedno srce moje je, Drugo srce njeno je, Samo njeno srce zna, Da to sam napisao ja.
II Netko je nacrtao dva srca, Na zidu škole, Ispod je napisao, Da … i … se vole. Sad’ u mome razredu, Traje neka čudna istraga, Motre svaku ….u, Bilježe, traže, sumnjaju… Neću im priznati… Jedno srce moje je, Drugo srce njeno je. Samo moje srce zna, Koja je prava ….a. Jedno srce moje je, Drugo srce njeno je. Samo njeno srce zna, Da to sam napisao ja.
ORKESTAR U SMEĐEM
Iz dana u dan, orkestar u smeđem svira, bez notnog papira… Nije to neka, klasična, glazbena dvorana, već obična, nad more pružena, borova grana… . STROJOVOĐA SLIKAR
Moj prijatelj je slikar, a vozi vlak. Dok vozi on krade, nemojte širiti dalje, ne bih da se znade. Kod njega su ako niste znali, između Splita i Knina, komadići mora, kamenoga polja, oblaci nestali… Za krađu ne treba mu: Oružje, maska, okrilje noći… Za krađu su mu dovoljne, oči.
MRAVI . Zidom moje kuće, stalno idu mravi, tamo gdje pogled, putuje daleko… Ni jedan se ne vraća, i nitko ne zna, koliko ih ima… Dođu i prođu, nastave za njima: Proljeće Ljeto Jesen Zima
|
|