|
|
||||
Zovem se Nikola i glavni sam lik ove božićne priče.
U bakinu stanu živimo: otac, majka, moja mlađa sestra Nika i ja.
Uz članove moje obitelji, važnu ulogu u priči ima veliko ogledalo iz našega predsoblja. Po ulasku u stan, mora se proći pokraj njega.
Upravo ono krije veeeeliku čaroliju.
Moji roditelji, baka, djed, susjedi i svi koji me poznaju, zovu me – Dobri Nikola. Vjerojatno što dobro učim, pospremam svoju sobu i pomažem majci i ocu.
Stariji susjedi me vole jer im često uzmem vrećice iz ruku i odnesem do njihova stana. U školi pomažem svima kojima je pomoć potrebna. Ali, moram priznati kako su moji roditelji ipak najzaslužniji što sam izrastao u dobra, odgojena i pristojna dječaka.
Kako bih im se odužio, upravo ovoga Božića odlučio sam im pomoći u odgoju sestre Nike. Svakako su tata i mama prezauzeti obvezama na poslu.
Na sam dan Božića, kada smo završili s kićenjem jelke, iznio sam im svoju zamisao. Mama i tata bili su iznenađeni, ali su odlučili podržati me.
Mislili su:
- Neka proba. Neka vidi koliko je to odgovoran zadatak.
I sestra je bila prisutna, ali nije bila oduševljena mojom idejom. Bio joj je povrijeđen ponos.
- Zašto baš on? – pitala se.
Sutradan sam se prvi put uplašio važnosti uloge koje sam se prihvatio. Onako zabrinuta izraza lica, opazilo me ogledalo iz predsoblja.
– Ja ću ti pomoći – reče ogledalo.
Zatečen, upitao sam ga:
– A kako?
– Evo kako… Najvažnije je da tvoja sestra nauči uvijek govoriti istinu – reče ogledalo.
– Kada dođe kući, neka stane ispred mene. Ti je upitaj što god želiš. Ako slaže, njezin će se lik u ogledalu iskriviti. Idućeg Božića saznat ćemo – jesmo li uspjeli preodgojiti Niku u dobru djevojčicu. Nadam se da hoćemo.
Sve se odvijalo prema planu. Nika me jednom, po povratku iz škole, pokušala slagati. Kada je ugledala svoje iskrivljeno lice u ogledalu, sjetila se priče o čarobnom ogledalu koju sam joj davno ispričao.
- Auuuuu! – povika Nika, prestrašivši se svoga lika u ogledalu. Čak je jednom, priznala mi je, sanjala njoj toliko mrsko ogledalo. Na njemu je, sjeća se, pisalo:
Slaži, ako smiješ!
Sestra Nika, brat Nikola i čarobno ogledalo tako su se godinu dana igrali mačke i miša. Kad god je Nika došla kući, pomislila je:
- Sada će onaj moj dosadni brat htjeti da stanem pred ogledalo…
Tako je i bilo, sve do idućeg Božića.
Na sam dan Božića, kada smo dovršili kićenje stana, svojoj sam sestri na čarobnom ogledalu napisao:
- Dobroj Niki, sretan Božić!
