U KUĆI MOGA DIDA
čini mi se da neću nikada više napisati ni stih ni slovo
ne mogu
ne dolazi mi
osjećam i ne osjećam
gledam i ne gledam
kiše prljave
na tijelo mi navališe mulj
u kosti vlagu
prošle su vatrene oluje
protutnjale
u pratnji policije
sudaca, svjedoka
tužne djece
tijelo zapamtilo
mir se sakrio u neke nepoznate
kafiće duše
pokušavam hodajući
brzo hodajući gradom
izvangradskim prostorima
marjanom
da, tamo sam srela Tonku na sličnom zadatku,
znači tražim,
zovem prijatelje
pričam im o tome
nisu baš sigurni, ali slušaju
pažljivo slušaju, čekaju, pijemo zajedno čaj,
ispijamo kave, ručamo, večeramo,
pričekaj, kažu, možda mir sam nadođe,
proljeće je i to se događa,
proljeće učini svoje…
molim se, ali kao da ni to više ne znam,
gdje li je onaj moj Bog,
zaboravila sam,
vrtim zrnca krunice, brbljam,
ponavljam pobožne riječi,
ali ne molim, ne čujem
Njega
filozofiram, ali…
ispovijedam,sve ti ovo ispovijedam,
znam da jesam, znam da jest
znam da Jesi, ali
ispovijedam ovu sebičnost traženja,
je li to sebičnost ili samo putovanje,
dio putovanja
ispovijedam zaljubljenost u takvo stanje,
jer čini mi se kao da se iz njega
i ne trebam izvući,
jer čini mi se da sam to prava ja, a opet,
čeka me moj život s bolima kojih ima sve više,
patetika, bez humora,
nadolaze u velikim skupinama
u dobro organiziranim hordama,
pokrivam se po glavi,one me sustižu i
zavuku se pod jorgan,
dobro, mislim se, doći će valjda sutra,
spašava me sutra, spasit ću se sutra,
ali vrijeme, sjetih se, o kojem to vremenu govorim,
vratila sam se u djetinjstvo i izgubila vrijeme,
nema jučer, danas, sutra,
događaji se događaju, priča je živa
sve je sad, intenzivno, cjelovito,
očekujemo zaštitu,
malo čokolade,
vješticu i vilu,
dobrog diva…
želim li ja to izlaziti iz ovog sna,
mogu li izaći iz sna,
a da budem ja
ispovijedam san, smijem li,
sve smijem ako sam dijete,
ispovijedam da sve smijem
očekujem pobjedu dobra,
patuljci će kopati u rudniku,
pronaći će zlato,
doći će princ,
probudit će se snjeguljica
svi će živjeti sretno,
nona će od vrijeska napraviti metlu
i naši će dvori uvijek biti čisti,
mat će osušiti kadulju i dodati je u čaj
koji će zasladiti medom,
otac će u rano jutro doploviti
s punom, krcatom kočom srdela
i moj brat će se probuditi,
poskočiti
i otrčati do broda,
sestrica će blaženo spavati
u maminom toplom krevetu,
dide će doći umoran,
gladan i ljut,
dide je poznat po tome da je ljut kad je gladan,
ali kad mu nona stavi na stol obrok i kad
sve uredno smaže, nitko sretniji, obnovljeni Pipilo,
odlazi na dvor
ispod kruške i tu
s Livijom i ekipom nastaju prava mala kazališna djela,
performansi, stand up komedija,
sve je to ovih dana intenzivno uplovilo, uplivalo
u mene, i drži me,
i ne pušta me
možda nije slučajno
da sam se rodila na podu
u kući moga dida
baš u kući moga dida
možeš li me se sada sjetiti, Bože moj,
u kući sam moga dida
JM, 2oi2.
