Baka Pričalicu ne treba posebno predstavljati djeci. Poznaju je mnoga dječica iz bezbroj vrtića i škola koje je posjetila i svojom pričom i predstavama ih uveselila i obradovala.
Rad Dr. Vide Srete Žuljević s djecom je davno započeo. Došla sam joj u posjetu kako bih saznala njenu zanimljivu i poučnu priču.
Sačekala me je u ugodnom prostoru okružena knjigama i lutkama koje sama izrađuje. Uvijek nasmijana poput djeteta i raspoložena za priču o svom radu s djecom.
Neka priča Baka Pričalice počne:
– Recite nam od kada gajite toliku ljubav i predanost u radu sa djecom?
Još kao djevojčica, odgajana s dvije mlađe rodice u kući moje bake, počela sam nekakav „rad“ s djecom. Iz ljubavi prema mojim malim rodicama, čitala sam im i izmišljala priče, igre, pravila lutkice kako bi ih zabavila dok su odrasli radili. Već sam tada znala da sam ja „rođena da budem učiteljica“, kako je to moja baka često govorila.
– Radili ste sa djecom i dok ste živjeli u Americi. Kakvo je vaše iskustvo iz tog vremena? Postoje li razlike u metodama odgoja djece?
Postoji velika razlika. Ja sam veoma ponosna na znanje koje sam stekla školujući se u našoj zemlji, iako sam, školujući se ponovo u SAD, upoznala i usvojila neka nova znanja i vještine iz oblasti obrazovanja.
– Znam da ste prevodili slikovnice sa engleskog jezika kako biste našoj djeci obogatili ponudu slikovnica sa naslovima kako stranih tako i domaćih autora.
Da, prevodila sam, jer sam oduševljena američkom literaturom za djecu pa sam pojedine knjige prevela da i naša djeca uživaju u njima kroz moje čitanje, pričanje i lutkarske igre.
– Kako ste došli na ideju da se kostimirate u Baka Pričalicu?
U potrazi za idejom, na Internetu sam naišla na sliku lutke koja me svojim izgledom oduševila pa sam odlučila da njenu odoru uvećam i napravim sličan kostim za moju Baku Pričalicu.
-Koja priča za djecu vam je najdraža za predstavljanje i kako se pripremate za nastupe?
Najdraža priča? E to je zaista teško izdvojiti. Ali evo, jedna od najdražih je „Bakina lutka“ autorice Patricie Polacco. Baka iz ove priče, mudra i staložena, me jako podsjeća na moju baku Kosu. Priča je jako poučna. Izradila sam lutke za nju i rado je dijelim sa djecom gdje god imam priliku. I djeca je jako vole jer se očito mnogi od njih nalaze u toj priči.
– Recite nam nešto o svojem hobiju izrade lutaka i koliko vam one pomažu u animiranju djece?
Lutke su „čarobni štapić“ koji otvara magični svijet priča za djecu i stvara neraskidivu vezu djeteta s literarnim tekstom. Djeca se poistovjećuju s likovima iz priče kroz lutku i automatski postaju dio te priče i priča ostaje s njima za cijeli život. Sretna sam da imam malo dara za izradu lutaka i njihovo oživljavanje dok pričam prelijepe priče.
– Poznati ste i po svom humanitarnom radu.
Mislim da se ljubav i briga o drugim ljudima i suosjećajnost prvenstveno nose iz svog doma. Čini me sretnom da pomažem ljudima a pogotovo djeci.
– Kako vam vaše veliko iskustvo u radu s djecom pomaže u odgoju vaših unuka i unučica?
Znanje koje sam stekla školovanjem i rad s djecom mi pomažu u odgoju mojih unuka naravno ali je najznačajnija uspomena na moje sopstveno djetinjstvo i odnos moje bake prema meni i ostalim njenim unucima. Taj period života je riznica koja mi služi kao neiscrpno vrelo i inspiracija za odnos s mojim unucima.
– Kakvi su vaši daljnji planovi?
Moji planovi? Planiram ostati zdrava da bih se i dalje mogla družiti s djecom čitajući i pričajući im priče, igrajući se lutkama i dijeleći ljubav za poeziju do kraja života.
Na kraju našeg razgovora poželjela sam Baka Pričalici da svojim inspirativnim i kreativnim radom još dugo obogaćujete dječja srca.
Hvala Vama, draga Sonja, na pozivu da podijelim priču o mojoj ljubavi za rad s djecom. I ja Vama od srca želim da Vaš kontakt s djecom kojoj su namijenjene Vaše divne knjige, inpiriše da još dugo, dugo pišete na njihovu radost i radost sviju nas.
