rođena u Sisku, živi i stvara u Zagrebu. Bavi se fotografijom i astrologijom.
Autorica je šest osam poezije:
„Žena u Meni“ -2012.;
„Kapi Života“ -2012.;
„Usana Pečat“ -2013.;
„Boje tvojih dodira“ 2014.;
„Nebo je granica“-2014.
„Vatra jasnog pripadanja“-2016.
„Okus opore svile“ – 2019
„Poezija pod jedrima“ – 2020
Pjesme su joj uvrštene u brojne hrvatske i međunarodne zbornike.
Dobitnica je brojnih priznanja, na području susjednih zemalja i zemalja EU.
DA NE IZGUBIM TEBE
kradem snove jedrima
na liniji dva plava sna
i uplićem ih u kosu
s desne strane vrata
ne želim te izgubiti
znam
svijet se ljepše vidi sa smetlišta
prepun postavljenih zamki
u koje se samovoljno lovimo
sklanjajući se u prošlost
od neizvjesne budućnosti
i demona koji iz prikrajka vrebaju
hoće li sutra biti kasno
ako ti kažem
volim te
volim te dodirom
tijelom
riječima
pogledom
volim te zbog tebe
i svega što jesi
kradem tvoj plavi pogled
žarom mog tamnog oka
ne dam sjećanjima
da zapletu bijela jedra
mlada su
i netom razvijena
ispunjena vjetrom i vjerom nade
čuvam te jaka
a tako slaba
moćna
istinski tvoja
GRAD TVOJEG IMENA S ULICOM TVOJEG PREZIMENA
Samotno je bez tebe
pa u svemu tražim tvoj lik
i ostavljeni trag koji slijedim
kako bih te pronašla
tražim te u bojama jesenskog jutra
u surovoj stvarnosti pomahnitalog svijeta
u mirisu pečenih kestena
i lavežu pasa
tražim te u talogu kave
na balkonu okupanom rosom
u sutonima koji zakriljuju pogled
u čaši Merlota i pjesmi koja s radija svira
tražim te
u zrncima pijeska pješčanog sata
u očima usputnog prolaznika
zvuku tramvaja
i osmjehu plavokosog dječaka
lutam svijetom
tražim grad tvojeg imena
ulicu tvojeg prezimena
kuću s prozorima okrenutim na zapad
i tvoju siluetu obasjanu srebrnim nitima
tražim te u svakoj pori
u uzburkanom krvotoku
u svakom uzdahu i jecaju
kad tuga kao slutnja nabuja
a čežnja se mislima rastoči
tek kad pogled pučinom odluta
stopi se sa horizontom neba i vala
u kriku galeba pronalazim te u odsutnosti
i smještam
u srce rođeno iz korjena masline
suzom ganuća i radradošću blagoslovljeno
s puno ljubavi darovano
Duši tvoje Duše
U TVOJIM RUKAMA
U tvojim je rukama
točan omjer
snage
i nježnosti
kad ti iz vena proključa snaga
oblikuješ me u muzu ljubavi
staviš na pijedestal
svih svojih nadanja i želja
iz jagodica prstiju
kad nježnost proklija
razmazuješ mi je satima
po usnama
obrazima
po tijelu
šapućeš … nikad mi te dosta nije …
vrijeme tad zastane
a nebo se osmjehne
zagrliš me pogledom
dodirneš trepavicama
obuzet željom tijela
da se s tijelom spoji
preplavljuješ me valovima uzdaha
dok uranjaš u moje biće bez uzmaka
razmazuješ posvuda
točan omjer
snage i nježnosti
po tijelu željnom tvojih dodira
IZMEĐU DVIJE ŠALICE KAVE
Između dvije šalice kave
mogao bi proteći cijeli život
nastaniti se svemir sa crnim rupama
moglo bi podivljati more paleći kamene svjetionike
i zrno kave spustiti u dvije šalice
koje uvijek nađu način da se preliju jedna u drugu
bez da i kap proliju
možda se negdje u tom prostoru volimo
u rascvjetanom moru i trpkim kamenicama
u talogu kave
u iščekivanju one druge
i želji
da ju konobar nikad ne donese
šapućeš između dva gutljaja
kako je čežnja tvoja velika kao more
uvjeravaš me
da je ljubav kao smrt jaka
da rastanci ne postoje osim u našim glavama
i da život treba živjeti punim
razvijenim jedrima
