Blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Prema događajima opisanim u evanđelju po Mateju, tri su kralja ili mudraca “s istoka”, prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli u Jeruzalem pokloniti se novorođenom Isusu. Mage s Istoka, o kojima govori sv. Matej, ne spominjući im ni imena ni broja, kasnija je predaja pretvorila u kraljeve davši im i imena: Gašpar, Melkior i Baltazar. Pri tom su mu darovali tri simbolična dara – tamjan kao Bogu, zlato kao kralju na nebu i plemenitu mast (smirnu)kao čovjeku. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja i na taj način naznačuju da je on Spasitelj za sve ljude.
Na Sveta tri kralja je blagdan Vodokršća kada bi svećenik na misi blagoslovio vodu koja se nosila kućama za slučaj nesreće, bolesti ili smrti. Toga bi dana župnik po Splitu i splitskim Varošima dolazio blagosloviti kuću. Zatim bi sam domaćin kuće u štali blagoslovio životinje vodom koja se donijela s Vodokršća.
Svećenika bi u Kaštelima na Sveta tri kralja pratila djeca te bi zastajkivali ispred kuća i vikali: “Bacite nan sto i jednu smokvu”, a kada bi ih dobili nastala bi pomama tko će ih više skupiti.
Koleda ili kolenda predstavljaju čestitarski ophod tj. čestitarsku obrednu pjesmu koja se pjeva o Božiću, Novoj godini ili blagdanu Bogojavljanja.
Splitski Varošani su počinjali koledati, kolendrati, dan poslije Božića sve do Tri Kralja. Kolendaju obično muškarci, njih dvadeset do trideset. Koledari koji dan prije odluče koga će pohoditi i to mu nerijetko dojave. Kreću oko Zdravo Marije ili kada se smrkne. Kada domaćin otvori vrata, koledari stupe na prag i prvo pozdrave njega, zatim domaćicu, pa najstarijega sina (…). Kada ispjevaju zadnju pjesmu, gospodar kuće poziva ih u kuću, gdje Koledari posjedaju oko kamina, a domaćini ih pogoste. Završivši zdravicu, prije negoli će otići, pred vratima zapjevaju oproštajnu pjesmu.
Na Hvaru je koledanje bilo održavano na Sveta tri kralja (“Pisma od tri kralja”), a kao dar ophodnicima (koledarima) se davalo pašurate (paršurate), hruštule (kruštule, hrustule), smokve, rakija i dr., ali su to morali izrijekom, posebnom pjesmom, zatražiti.
U Kaštelima se običaj koledanja do 20. stoljeća održao u dane Božića, Nove Godine i Sveta Tri kralja, ali i uoči Svih svetih, kada su grupice djece ili odraslih obilazili kuće uglednika ili rodbine.
Hrvati tog dana svetom vodom blagoslove svoju kuću, gospodarske objekte, njive, bunar, vinograd itd., radi zaštite svoje obitelji, ali i stoke od bolest, kuge ili da ne uđe nečista sila i da se ona odagna. Naime, u puku se smatralo: Bježi, ko vrag od svete vode!
