Rođena sam davne 1968.godine (revolucionarne i turbulentne na žalost u Istočnom bloku) u malom Beču, odnosno, u baroknome Varaždinu. U rodnom gradu kojeg jako volim posebno za kišnih i zimskih dana, pohađala sam dječji vrtić, osnovnu školu i Gimnaziju. Potom sam otišla na studij filozofije i povijesti na Filozofski fakultet u Zagreb o ostala sam apsolvent do danas, kada nakon 30 godina pada odluka da fakultet završim (jer se bližim starosti i ne volim iza sebe imati nedovršene obaveze i poslove). Od 1996.godine sam u novinarskim vodama, a najljepše razdoblje u novinarskoj profesiji prošla sam kao novinarka Slobodne Dalmacije u Zagrebu. Poslije 2001.godine kada sam otišla iz Slobodne Dalmacije prošla sam Vjesnik, Gloriju, Doktor u kući, Život s mirovinom, varaždinski Regionalni tjednik i cijeli niz redakcija da bi danas pisala za reviju HAK i za portal Akademija Art. Pišem poeziju i objavila sam četiri zbirke poezije, 2010.godine „U susret njima, oni ti i ja i poslije „Svaštarica srca moga“, „Sa tugom, sjetom i vedrinom nekom“, „Lav na mjesecu“ i publicističko-znanstveno malo djelo „U zemlji meda i mlijeka“ posvećeno mojem djedu i mojoj obitelji i pčelama i pčelarima. U pripremi za tisak je oko 10 knjiga, što slikovnica za djecu, što zbirka poezije, što romana, što publicistike. Pjesme su mi prevedene na engleski, francuski, ruski, švedski, mađarski, talijanski, romski i makedonski jezik. Inicijator sam velikog projekta „Prve filozofske slikovnice na hrvatskom jeziku za djecu“. I prva slikovnica takvog karaktera je izašla u Hrvatskoj prošle godine.
Ono što vas izdvaja od drugih?
Spontanost, neposrednost, mladenački ili čak dječji izgled, naivnost, razboritost, idealizam ali stojim i čvrsto sa dvije noge na Zemlji i hipersenzibilnost.
Šta je za vas knjiga?
Za mene je knjiga ukoričena duša. Materijalizirana duša i ponekad je životnija od samog života stoga Knjigu štujem i volim.
Jesu li ljudi u pandemiji prepoznali online kulturu je li čovjek žedan kulturnih književnih umjetničkih sadržaja….
U pandemiji korona virusom ljudi su postali poput ameba. Svedeni jedino na svoje fiziološke potrebe za jedenjem, spavanjem i bila je to prilika da svoje živote prispitaju. Sigurno da „kulturni sadržaji“ bili oni on-line ili knjiga, jer su kina i kazališta bili zatvoreni, mogu pomoći čovjeku da lakše prebrodi bitku sa svojim životom i svojom savješću. Kultura je proteza života i isto tako srčika života. Nije nakit već supstancija. Osobno, ne znam koliko su se ljudi promijenili i zaželjeli kulture, jer televizija i internet i portali sve nadomjeste. Ili se barem tako čini da se trude biti „kulturni“.
Što želite napraviti u eteru sa svojim portalom?
Ja sam sa ondašnjim studentom diplomacije Dominikom Šimetinom prije nekoliko godina pokrenula vlastiti portal pod nazivom Zrnca mudrosti uz šalicu kave. Željeli smo oplemeniti medijski prostor. Koliko nam je to uspjelo pokazuju ne samo brojke posjetitelja portala nego i naš osjećaj zadovoljstva da smo nešto krhkim snagama i dobroga postigli. Portal Akademija Art nije politički portal iako ima i politike nego više portal za kulturu i on isto tako želi dati jednu dimenziju humanijeg pristupa medijima od ovog senzacionalizma kojim smo okruženi. Isto tako mu je primarni cilj dati informaciju, edukaciju i oplemeniti zajednicu, prostor, vrijeme i ljude.
Koji su vaši motivi za stvaranje
Jednostavno ja moram pisati. Poezija je „najsubjektivnija objektivna pojava na svijetu“. To je trenutak života uhvaćen perom ili tipkovnicom koji sublimira svo vaše životno iskustvo, obrazovanje, vaše gene i vašu krv kroz jedan detalj koji život čini podnošljivim. Život i svijet se sastoji od detalja. To je poezija, a proza je već „komplicirana intelektualna retorička igra“. Ne kaže se badava: Oh, kako prozaično. Oh, kako poetično. Ja sam „romantik“ u svijetu „krute materije“.
Što vas inspirira?
Inspirara me život, ljudi, priroda, životinje, ljubav, mržnja, rat, drama, stradanje, neimaština, nepravda i ljepota, sklad i harmoničnost.
Da morate biti netko drugi i bili bi tko zašto?
Kada bih morala biti netko drugi onda bih rado bila Majka Tereza. To je „mala ženica“ velike Božje moći i velikog srca. Ona je neopisiva olovka u Božjoj ruci. Nikada se ne mogu iskreno napoštivati njezine nesebičnosti i davanja i razdavanja.
Koja vas riječ najbolje opisuje
Nesebična i neproračunata.
Gdje se vidite 2033.?
Ako bude takav plan Božji i bude zdravlja vidim se u malom stanu ili maloj kamenoj kućici gdje imam sve potrebno za život na Pučišćima na Braću kako šećem uz more, hranim se ribom, ne posjećujem velike shoping centre i pišem puno i obilati i živim miran i samozatajan život, a opet pridonosim svojoj zajednici. Neka bude takav i Božji plan sa mnom.
