ZDRAVKO ODORČIĆ rođen je u Osijeku.
Radi i živi u Zagrebu.
Dramaturg je, redatelj, romanopisac i pjesnik.
Urednik je preko 200 književnih izdanja.
Osnivač je KULTure sNOVA u Zagrebu i Radija snova.
Već u drugom razredu srednje škole napisao je monodramu Čovjek, pas i mačka te ju u suradnji s ondašnjom MZ Retfala postavlja na scenu.
Kao student pokušava izdati svoj roman u vlastitom izdanju što su novine oštro osudile te su mu profesori s Katedre hrvatskog jezika savjetovali da piše pod pseudonimom dok se ne slegne prašina, budući da mu je prijetilo i izbacivanje s fakulteta.
Otada piše pod pseudonimom Saša Z. Odorčić sve do 90-tih godina.
Otvaranjem Studentskog centra u Osijeku i pri njemu osnivanjem Centra mladih, postaje kazališni urednik te vodi profesionalnu scenu, ali u isto vrijeme pri istom centru vodi i KAMO – kazališni atelje mladih Osijek.
U tom razdoblju piše nekoliko drama koje se izvode u Centru mladih – od Sodome i Gomore, Čerge do kultne predstave 80-tih Paukova mreža koja je punila dvorane u Osijeku, ali i u cijeloj Slavoniji.
Organizira kazališne radionice u kojima su kao predavači bili poznati glumci – od Fabijana Šovagovića, Franje Majetića do Željka Vukmirice.
Tih godina suosnivač je s još četvoricom kolega Osječkog ljeta mladih, gdje kao kazališni urednik dovodi na gostovanje najbolja kazališna ostvarenja iz regije.
Neslaganjem s politikom vođenja kulturnih programa napušta mjesto kazališnog urednika i osniva novo kazalište Satirikon, da bi krajem osamdesetih na nagovor doajena osječkog glumišta Frane Krtića, osnivača Teatra Veterana, postao umjetnički ravnatelj Teatra.
Umjetničkim ravnateljem ostaje tijekom Domovinskog rata radeći predstave i gostujući po ratištima.
Tijekom Domovinskog rata organizira preko 200 raznih kulturnih i kazališnih aktivnosti u humanitarne svrhe, od ratne ljetne manifestacije Ljeto Gospodnje 91. gdje se igraju predstave, govori poezija, postavljaju izložbe ratnih fotografija, amaterskih dokumentarnih filmova snimljenih na ratištu, do koncerata, ali i gostovanja po njemačkim katoličkim misijama s predstavom inspiriranom Biblijom – I majka Marija je majka, za koju je napisao tekst i režirao, a sredstva od predstave uplaćivao se u fond obiteljima poginulih branitelja Zrinski Frankopan, kao i za, u to vrijeme tek osnovanu, udrugu Udovica poginulih branitelja i mnoge druge.
Predstava je igrana u Hamburgu, Kiel – u i Düsseldorfu, kao i u mnogim mjestima Hrvatske u vrijeme rata te je odigrana preko 200 puta.
Kao zahvalu, Teatar veterana dobiva Povelju za rad u ratnim uvjetima koju dodjeljuje Hrvatska radio televizija i Društvo dramskih umjetnika Hrvatske.
Donošenjem novoga Zakona o kazalištu osniva 1993. godine prvo privatno kazalište u Hrvatskoj pod nazivom Županijska kazališna scena, ali ustrojem županija mijenja ime u Privatno kazalište.
Osnivanjem privatnog kazališta surađuje s tada mladim kazališnim akademcima, danas eminentnim glumcima poput Sandre Lončarić Tankosić, Nele Koczish, Hrvoja Barišić, Tatjane Bertok Zupković, Krešimira Mikić do Saše Anočića.
Svoje predstave je i režirao te surađivao s nizom velikana hrvatskog glumišta poput
Fabijana Šovagovića i Pere Kvrgića do Marije Kohn, ali i glumcima mlađe generacije kao što su Velimir Čokljat i Goran Grgić.
U Belom Manastiru 2007. godine osniva pri Kulturnom centru Gradsko kazalište BeMa koje je radilo dvije godine, gdje je okupio glumačku ekipu i režirao predstave.
Uradio je nekoliko kazališnih dramatizacija te iste režirao.
Ustrojio je privatnu televiziju TV Osijek Plus početkom Domovinskog rata i bio njezin urednik.
Na online Radio Mačkamama uređuje i vodi popularnu emisiju ljubavne i erotske poezije.
Napisao je scenarij i režirao dva dokumentarna filma s tematikom Domovinskog rata za istu televiziju, koja su, nažalost, nestala u vihoru rata.
Mirna reintegracija odvodi ga u Baranju u mjesto Bilje nadomak Kopačkog rita – 5 km od Osijeka. U Bilju gdje je trajala obnova uspijeva se dogovoriti s lokalnim vlastima da pokrenu rad Kulturnog centra, gdje postaje ravnatelj u Hrvatsko-Mađarskom kulturnom centru.
Osim obnove same zgrade centra, pokreće i kulturnu obnovu osnivanjem KUD-a, Galerije te pokreće izdavanje knjiga, kao i nekoliko manifestacija koje su danas već tradicionalne, kao što su Međunarodni etno susreti – treća po veličini etno manifestacija u Slavoniji i Baranji.
Godine 2007. javlja se na anonimni natječaj Matice hrvatske u Osijeku, gdje mu roman Lega, ne kužiš ulazi u uži izbor te mu iste godine Matica hrvatska tiska roman koji je polučio dobre rezultate, a i dan danas se traži kao štivo za čitanje.
Također, Matica hrvatska mu 2010. godine tiska i knjigu od pet drama pod nazivom Pet drama te kasnije slijedi još nekoliko izdanja poezije i kratkih priča.
Kako lokalna politika 2011. godine ukida Hrvatsko-Mađarski centar, napušta Osijek i seli se u Zagreb gdje osniva Kulturu snova – udrugu za promicanje kulture.
S osnutkom kreću i Zagrebačke večeri poezije kroz koje su na svojim nastupima prošle stotine pjesnika te tako povezuje ljude.
Uz Kulturu snova pokreće i online radio Radio snova koji radi 24 sata te u sklopu iste pokreće nakladničku djelatnost u kojoj je do sada izdano preko 210 naslova raznih sadržaja, a najviše poezije.
Pri Kulturi snova pokreće i Kazalište na dlanu čije su predstave igrane u KCM u Mesničkoj 12 te manifestaciju Poezija na dlanu pri kojoj organizira More na dlanu u Puli i Rovinju, ali i Dubrovnik na dlanu u Dubrovniku, Slavonija na dlanu u Osijeku, Split na dlanu u Splitu, Zagreb na dlanu u Zagrebu te Sarajevo na dlanu u Sarajevu. Isto tako organizira i manifestaciju Valentinovo za Dan zaljubljenih, kao i Svim na zemlji mir veselje u vrijeme Adventa.
Bio je voditelj i urednik TV emisije Zagrebačke večeri poezije koja se prikazivala na Jabuka TV. Gostovao je na mnogim radijima i u TV kućama u Hrvatskoj i šire prenoseći kulturnom riječju mir i toleranciju, osobito na ovim nemirnim prostorima.
U Kulturi snova okuplja preko 260 službenih članova, ali i simpatizere kojih ima vjerojatno još toliki broj iz raznih dijelova svijeta koji na razne načine surađuju s Kulturom snova.
Pjesme su mu prevođene na slovenski, makedonski, romski, hebrejski, arapski, mađarski, bugarski, češki, malezijski, talijanski i engleski jezik.
Član je Društva dramskih umjetnika Hrvatske, Matice hrvatske i mnogih drugih kulturnih asocijacija i udruga.
Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, kako za svoj umjetnički rad, tako i za društvenu angažiranost, gdje preko kulture spaja ljude i tako se bori za mir i toleranciju u svijetu.
BIBLIOGRAFIJA:
1. LEGA, NE KUŽIŠ, roman, Matica hrvatska 2007. g.
2. PET DRAMA, drame, Matica hrvatska 2007. g.
3. KORAK DO RAJA PAKLU IZMIČEM , zbirka poezije, Auxilium Osijek 2012. g.
4. ĆUTIM TVOJE ŠAPUTANJE, zbirka poezije, Naklada Semafora Zagreb, 2013. g.
(ista izlazi u srpskom i slovenskom izdanju)
5. LJUDI SE KIŠOM MIČU, zbirka poezije u prozi, Kultura snova Zagreb, 2013. g.
6. ČUVAM TE ISPOD KOŽE, zbirka poezije, Kultura snova, 2015. g.
7. AVANTURE MIŠA MIŠE, dječja slikovnica, Kultura snova, 2015. g.
8. POEMA O LJUBAVI i druge pjesme o ljubavi i bolu, Kultura snova, 2016. g.
9. SRCE U SVEMIRU, Kultura snova, 2017. g.
10. ČEKAM TE U SMIRAJU SVEMIRA, Kultura snova 2020.
11. BAJKA O KUŠAČICI HRANE, Naklada Semafora Zagreb 2020.
IZVOĐENE DRAME I MONODRAME:
1. Čovjek, pas i mačka, monodrama, 1972. g.
2. SODOMA I GOMORA, drama, 1981. g.
3. ČERGE, drama, 1982. g.
4. PAUKOVA MREŽA, drama, 1983. g.
5. I MAJKA MARIJA JE MAJKA, monodrama, 1990. g.
Ista je snimljena i kao TV predstava
6. Čuvaj mi sina na Nebesima, monodrama, 1993. g.
7. Muke jednog postolara, dječja komedija, 1995. g.
Ista je snimljena i kao TV predstava
8. Na vrhu igle, drama, 2007. g.
9. Zatvorske cimerice, drama 2016. g (čitanje drame s glumcima) u KIC-u Zagreb
